Zna se da sam fan knjiga...
O da. Volim knjige. Volim ih čitati, volim ih kupovati, volim ih sakupljati...
No, tu sad nastaje problem. Naime, nasljedila sam i određenu hrpetinu knjiga (koje sam danas pospremala po vikendici).
E sad, onih nekoliko metara "Pet stoljeća hrvatske književnosti" ili tome slično (to su vam one u bijelo omotane, trenutno naše mrvicu prašnjave) svojedobno su poslužile za čitanje lektire tokom mog srednješkolskog obrazovanja (sad bi se to zvalo gimnazija, nekad nije). I to samo neke. Neke valjda ne trebaju ni studentima kroatistike. No, takve kakve su - imaju neku svoju vrijednost.
Onda su se tu našle neke knjige - popularne u doma mladosti moje majke - Bukowski, Solženjicin, P. Back i ostali (ipak je Kraljica Majka radila u knjižari "Mladost", pa je žena i čitala i kupovala knjige!). Osim što su neke katastrofalnog prijevoda, s dosta ekavice (najgora su ona sarajevska izdanja - nit ekavica, nit ijekavica), opet - i te imaju neku svoju vrijednost. Bar se nadam. Neke od njih sam također pročitala (npr. Madam Bovary potajno - još u osnovnoj školi).
E sad dolazimo do malo manje zanimljivih - npr. planinarski dnevnici gospodina Kugy-a na slovenskom - nekoliko tomova. Pa neki vodiči po brdima - isto na slovenskom, pa neki vodiči po poznatim metropolama Europe (osim adresa prastarih muzeja koja se nisu promijenila, nisam sigurna da mogu pomoći nakon dvadesetak do tridesetak godina). Što će čovjek s takvima??
Onda na red dolaze različite zbirke znanja - dobar metar malih knjižica iz različitih prirodnih smjerova (kemija, fizika, matematika...) - koje su mi svojedobno poslužile tokom pisanja nekih osnovnoškolskih referata. Ne mogu reć. No, nekad i danas tehnologija...
Ima tu i prva dva toma Tehničke enciklopedije (od slova A do B) - iz ranih 70-ih. Starci nisu više imali novaca za ostatak. I nekada je znanje bilo skupo!
Zatim, nekoliko priručnika o zdravlju - o onom što se mislilo prije tridesetak godina da je pučanstvu potrebno na znanje. Ima ih i mrvicu starijih - priručnici o bebama (rođenima sredinom 60-ih, he he).
Pa nekoliko praktičnih priručnika za (dobre) domaćice...
I tako još hrpetina čuda koja mislim da ne bi poslužila ni u nekoj malo boljoj biblioteci, da ne velim knjižnici, a ne u skučenom i vlažnom prostoru napuštene vikendice.
Prvi put u životu vidjeh i "Misal" (dnevne molitve koje upražnjavaju svećenici i časne sestre) - i to na francuskom. Koliko ja poznajem svoju širu familiju - nitko nije molio na francuskom...
Da ne mislite da nešto od toga nisam i dovukla doma - Vučetićkinu kuharicu - sva tri toma iz 1960.!!!!
Post je objavljen 12.10.2008. u 22:02 sati.