...nisam te zaboravila...
mjeseci poput godina prolazel,tako malo nisi uz mene,a cini mi se kao da te odavno nema...
ne osjecam te vise u zraku,ne osjecam te kraj sebe...
ponovno sam ustala,necu lagati nastavila sam zivjeti...
trazi smisao,hvatam se za svaku zraku sunca,osmjeh i pravu rijec...
ali nisam te zaboravila...
tvoj grob jucer je bio tako pust,a nebo nad njime tuzno...
nevolim to mjesto jer si i od tamo otisao davno...
dolazim u nadi da cu te napokon vidjeti,da ces doci kako si obecao no vrijeme odmice a od tebe ni traga...
no nisma te zaboravila i vjerujem...
vise te ni u snovima ne susrecem...bjezis li od mene?skrivas se?
jesam li te necime povrijedila ili jednostavno jos nije vrijeme?
trebas mi...u molitvama te zovem,na grobu te trazim u mislima te vracam,ali tebe nema...
no cekam i cekat cu sve do samog mojega odlaska jer ti si bio osoba koja me nikada nije iznevjerila,koja je svako obecanje ostvarila,osoba na koju sma se uvijek oslanjala i oslanjat cu se i dalje jer to sto vis enisi na ovome svijetu ne znaci da te nema i da ne postojis uz mene
volim te i cekam zauvijek...
Post je objavljen 12.10.2008. u 18:36 sati.