Marketing
Koljenima preko kamenja
1
Gdje je zapravo nestala Elvira
kraljica nereda i rezanja žiletom
gdje se izlijalo nebesko popodne
iz evanđelja po luki
čijim je stranicama brisala
krv s naših koljena
u čijim bradavicama
elvira spava
gdje je nabrekao njen klitoris
i zašto se pobogu nikad nije javila
ni jednim jedinim
nečitkim pismom
2
Upravo me griju renesansne žene
gledajući ih
kako iz svojih slika
njišu bokove moje sobe
poželim se i ja naći
među tim njedrima
poput djeteta
kosih očiju
kojemu
treba
samo
malo
trunkicu
odmora
od ove
proklete
svjetovne
provincije
3
Zadihanoj!
Sve ćemo mi drage moje plakati
još neviđeno ćemo ridati
i suhe suze rađati na površinama mora
i sve one slike
koje spavaju na udaljenim kontinentima naše mašte
i bit će nevera još
i koljena će se razgrbiti
a ruke isušiti
ispucat će nam još koža
od naših traženja
i konji će se vratiti
na zemlju
da bi nas gledali
još ćemo mi drage moje
biti žene
majke
brižnice
svim onim uplašenim
i egoističnim dječacima
a onda
onda
neka i svijet propadne
i popit ćemo nešto skupa
pa nek se počešljaju apokalipse
o naša krila
a mi ćemo
mi ćemo im i dalje
biti pjesnikinje
što žure i gube komade duše
usput
da nahrane
sve kržljave protivnike
željne osude
i neka
neka bude mračno
neka bude tableta
dovoljno
da zaspemo
da i mi napokon jednom
zaspemo
4
nećemo biti kadre
vjeruj nećemo
kada zatreba da mu izbijemo glavu iz tijela
niti ćemo biti ravnodušne
prisloniti pištolj o čelo
nećemo biti kadre
ubijati naše uspomene
niti abortuse činiti hladne glave
onako jer nam je tako došlo
nećemo podvezivati jajnike
jer bi nam moglo uletjeti nešto između nogu
što bi bože sačuvaj moglo i hodati jednog dana
ali vjeruj
mnogo toga ćemo učiniti
što će biti i gore od ovoga
i boljet će ko sam vrag
izbijati će iz očiju
u trenutku kada ostanemo same sa sobom
sa vlastitim licima
dok stavljamo maske sigurnosti
kada nas zaboli
vlastita mogućnost shvaćanja
jer mi uvijek vidimo više
nosimo teže
kopamo dublje
ritamo se žešće
umiremo sporije/duže/bolnije
od svih koji imaju
usta istog oblika
iste veličine
istih namjera
ali mi smo razdvojene u početku
od vlastite volje
za volju pjesme
i
sada grizemo vlastita srca
iznutra
postepeno
skoro biblijski sveto
za ostalo nećemo biti kadre
ako nas i upregnu kao
vola o kola
a činit ćemo i luđe i teže stvari
ali za ovo
za ovo bismo mogle
iskrvariti
od naših anemija
od bljedila
i glavobolja koje dolaze
nošene pogledima stranaca
što nas vide samo kao
djevojke s viškom talenta
uzalud potrošenim vremenom na pisanje
bit će još i gore
i bolnije i teže
ali bit će ljubavi
one ljubavi
o kojoj sanjamo mi
žilave pjesnikinje na početku 21 stoljeća
s još neprokrčenim putem
samo da se ne zaboravimo
kretati
bit će nam još i teže i gore i bolnije
za pjesmu izroditi
5
Naoštrimo klitorise
bit će nam jedini mač od kojeg nema krvi
i juriš prema njima
izgubljenim dječacima
muževnim ratnicima
njima sklonima vjerovati
da smo samo tu
kako bismo
rađale sinove
i sasvim malene kćeri
ubodimo ih dugo
i zadržimo u naručju
da plaču poput novorođenčadi
pa da se probude
novi
i s vjerom u očima
da će za nas
pohabati sivilo što curi iz
vodovodnih pipa
u ove nedjelje škrte
i zagušljive
o bože daj nam još malo
snage
da ih povučemo
duboko u nas
i tamo nasukamo
na nježno meko žensko
meso
pa da i oni
vide
čime gledamo mi
djevojke
s dubokim kanalima
iz kojih
izlazi sok života
pa da i oni
zaspu sigurni od naše boli
dok je rukama premeću
poput igračke
i začuđeno dok je ljube
da okuse jezu
kako uskače u
mlitave žile
pa da i oni budu
ugrijani od naše predanosti
i na grlu novog rađanja
da nas spremno dočekaju na ruke
dok budemo
mršave i gole
iz svojih ruku
istiskivale
beskrvne bijele pjesme
s mirisima tamjana i blata
na rubu nekog
altruističnog bijednog grada
prepunog algi i sljeza
neka razgrnu oči
poput kometa
al neka
o
neka
samo
urone
tu gdje
mi jesmo
jesmo
svoje
Post je objavljen 12.10.2008. u 17:31 sati.