Ronald Knox se jednom duhovito našalio kako je "izučavanje komparativnih religija najbolji način da se postane komparativno religiozan". Razlog je u tome što, kako G. K. Chesterton kaže, prema mnogim "poznavateljima" komparativne religije "kršćanstvo i budizam su vrlo slični, posebno budizam".
Ali svaki iole samosvjestan kršćanin mora misliti o komparativnim religijama jer danas baš iz tog područja dolazi najrašireniji prigovor svih protiv načela kršćanstva. Prigovor ne kaže da kršćanstvo nije istinito, nego da nije istina; ono nije lažna religija, već je ono samo jedna religija. Svijet je veliko mjesto, razmišlja prigovarač; "sto ljudi - sto ćudi". Kako je nepodnošljivo ograničeno tvrditi da je kršćanstvo jedina istinita religija! Za razliku od toga Bog jednostavno mora imati puno šire razumijevanje.
Ovo je pojedinačni najrašireniji prigovor Vjeri danas, jer ljudi današnjice ne obožavaju Boga već jednakost. Više nego što se boje biti u krivu, boje se biti u pravu tamo gdje su drugi u krivu. Obožavaju demokraciju i silno negoduju na činjenicu da je Bog apsolutni vladar. Uvreda na koju se ne može odgovoriti, apsolutno najgori naziv koji možeš nadjenuti nekome u današnjem društvu je "fanatik", osobito "vjerski fanatik". Ako na otmjenoj koktel-zabavi priznaš kako snuješ svrgavanje vlade, ili da si terorist PLO-a, ili špijun KGB-a, ili da zlostavljaš dikobraze i šišmišima otkidaš glave, ubrzo ćeš privući užurbani, opčinjeni, dobrohotni krug slušatelja. Ali ako priznaš kako vjeruješ da je Isus Krist Sin Boga živoga, iznenada ćeš ostati sam, s očitim zahlađenjem atmosfere.
Evo dvanaest najčešćih oblika ovog prigovora s odgovorom na svaki.
1. U biti, sve su religije iste.
Činjenica je da je to jednostavno neistinito. Nitko ovo nikada ne tvrdi ukoliko nije: (1) potpuna neznalica stvarnog nauka različitih svjetskih religija, ili (2) intelektualno neodgovoran zbog potpuno nejasnog i neodređenog načina razumijevanja ovih učenja, ili (3) moralno neodgovoran jer je ravnodušan na njih. Implicitna je pretpostavka prigovarača da su izrazita učenja svjetskih religija nevažna, da najvažniji zadatak religije nije istina, već nešto drugo: preobrazba svijesti, ili zajedništvo i skrb, ili kultura i dobrobit, ili nešto slično tome - ne konverzija (obraćenje), već konverzacija (razgovor). Kršćanstvo naučava mnogo toga što nijedna druga religija ne naučava, a nešto je od toga u izravnoj suprotnosti s tim drugim religijama. Ako kršćanstvo nije istinito, zašto biti kršćanin?
Po katoličkim se standardima religije svijeta mogu rangirati s obzirom na to koliko istine naučavaju. Na prvom je mjestu katolicizam, ravnopravan s pravoslavljem osim u pitanju papinskog autoriteta. Onda slijedi protestantizam i sva druga "odvojena braća" koja se drže bitnih kršćanskih načela onako kako ih se može naći u Bibliji. Treće po redu je tradicionalno židovstvo, koje štuje istog Boga ali ne preko Krista. Četvrti je islam, najveća od teističkih hereza; peti - hinduizam, mistički panteizam; šesti - budizam, panteizam bez theosa (boga); sedmo - moderno židovstvo, unitarijanizam, konfucijanizam, modernizam i sekularni humanizam, svi bez misticizma i nadnaravne religije, samo s etikom; osmo je idolopoklonstvo; deveti je sotonizam. Pomiješati ovih devet mjesta bilo bi ravno mišljenju da je zemlja ravna ploča.
...
8. Iznenađen sam ovom nesnošljivošću. Mislio sam da je kršćanstvo religija ljubavi.
I jest. Ona je također religija istine. Prigovarač razdvaja dva božanska atributa. Mi ne. Mi "propovijedamo istinu o ljubavi."
Peter Kreeft, "Kršćanstvo i druge religije"
Post je objavljen 12.10.2008. u 15:00 sati.