Pregled posta

soldier of fortune

još uvijek puno griješim u međuljudskim odnosima. nastojim ne činiti to, ali očito se ne trudim dovoljno. moram dati sve od sebe da više nikad ne počinim te greške. nadam se da mogu i bolje.
imam uvrnuti smisao za humor. i nije mi uvijek drag. previše sam sarkastična i previše sam ironična. i mrzim to ponekad.
povrijedim ljude s potpuno suprotnom namjerom. i svjesna sam da je glupo svaki put iznova ponavljati da mi je žao i da neću više. žao mi je. ali stvarno je. i nastojat ću ne ponoviti to više.
moja obećanja sad već postaju izlizana i lažna.
za sve sam ja kriva.
priznajem.



još jedan post posvećujem njemu, ovaj put uvjerena da sve to nije uzalud. još uvijek mislim da je on toga vrijedan. glupo je i jadno s moje strane posegnuti za blogom svaki put kad nisam sposobna nešto iz prve reći u oči.
i opet ponavljam, žao mi je.

mislim da u životu nisam upoznala tako osjetljivu osobu. a na prvi pogled dobiješ potpuno drugi dojam. strašno je osjećajan i ponekad stvarno mislim da griješi što neke stvari previše uzima k srcu jer tako samo sebi nanosi bol. joj, neke stvari mu jednostavno ne možeš objasniti.
iskren je. ali neki put mu je previše teško reći istinu pa ju prešuti. a ne možeš ga uvijek kriviti zbog toga. ali ne laže. zapravo, ponekad pokuša nešto slagati, ali mu jednostavno ne ide. ne zna on lagati dobro.
gotovo uvijek je u centru pažnje i baš je onakav tip osobe koju ne podnosim. ali on je iznimka.
svi ga vole, svima je drag. svaka cura ga želi imati za sebe, svatko mu želi biti prijatelj. on kaže da je prema svima isti. ali ja se ne slažem.
on voli svoju curu s kojom se svađa, smije, plače i veseli. i ona isto tako ne može ne voljeti njega.
lijepo se smije i ja ga volim vidjeti sretnog. ne volim kad je tužan.
moraš se oko njega truditi. jer on je jednostavno takav. i on je jedna od onih osoba vrijedna truda.
ja smatram da sluša dobru glazbu. uz jednu iznimku. koju zanemarim. bitno da on voli purple. ^^ volim pričati s njim o glazbi. volim čuti njegovo mišljenje. pa čak i o panku, oko kojeg se nikako ne slažemo. volim čuti što misli o panku, čak iako se skoro nikad nisam složila oko toga. a on mi ne želi uvijek reći svoje mišljenje, kada zna da se nećemo složiti, jer misli da ću se naljutiti.
ima i on svojih mana. na sreću, u svojoj kratkoj prošlosti sam naišla na jednu osobu koja me naučila isticati vrline, a prihvatiti mane. pa tako i ja nastojim učiniti i za njega. često puta i pogriješim, znam.
ne volim se svađati s njim. ali to stvarno ne volim. jer uglavnom budem ja kriva. i uvijek, bez iznimaka, osjećam se užasno nakon toga. ne mogu to opisati.
nedavno smo se bili posvađali. i pomirili smo se. i zbog toga sam sljedeća dva dana bila sretna.
sretna sam kad je on sretan. i nikako da shvatim zašto ne otvori oči i uvidi kakav je uistinu, da vidi da je zapravo puno više od onog što misli da je.
volim one duge razgovore koje smo znali voditi jedno jako kratko vrijeme. i to mi jako fali.

ali ja griješim. sarkastična sam i previše. i ironična. i uporno zaboravljam koliko to njega zaboli. i ne želim više ponavljati kako mi je žao. ne želim više govoriti da mi je žao i ispričavati se. ne želim da više uopće bude potrebe za tim. želim se promijeniti. i dat ću sve od sebe.
on je jedna od onih rijetkih osoba koje mi daju nadu da ipak nije sve fejk. da ipak postoji nešto zauvijek.
karmen volim zauvijek.
bolero kid volim zauvijek.
anu volim zauvijek.
toniu volim zauvijek.
želim i tomija voljeti zauvijek.

jer kao da je došao u moj život baš onda kada mi je to bilo najpotrebnije.
već sam rekla da je on meni nešto poput neznanog najdražeg prijatelja. ali neka bude i ovdje zapisano, čisto zato da ne zaboravi.

baš sam idiot što svaki put tako jako pogriješim.

Post je objavljen 12.10.2008. u 12:32 sati.