Bonaca. Toplo.
More ka ulje.
Ogledalo.
Ogledalo grada.
Oči. Ogledalo duše.
Moje oči
Duboke, zelene.
Ogledalo su
Neobične boje.
BONACA
Bonaca ka u bocun.
Rascirija se zvizdan na gradele lita.
Smanta se cipres usrid izgorene trave,
a masline po škrapama i kaduja
piju svoju krv.
Umuka je jablan.
Cesta ne vodi nidir.
U Foši more drimje ka u caklenoj boci
u kojoj se lešaje patakun sunca.
Omarina pritisla zaboje i stine,
arija i pasi pridišu. Ni zeru bave.
Jedini se cini cut
od lišane madreperle cvrcak sumanut:
Brzon smokve – brzon grozje
brzon smokve – brzon grozje.
Bonaca ka uje.
Mirko Slade Šilović
Znan, znan.... opet malo riči.
Opet se provlačin sa slikama.
Ali...... neman vrimena.
Post je objavljen 13.10.2008. u 08:22 sati.