Marketing
izložba- 29. SALON MLADIH salon revolucije, dom hdlu
U travnju ove godine Upravni odbor HDLU-a pozvao je tri “mlada” kustoska tima na predlaganje koncepcija za nadolazeći Salon mladih. Samo po sebi to je, čini se, bio priličan prevrat u povijesti manifestacije i nagovještaj da vijest o novom vodstvu HDLU-a ne podrazumijeva tek formalnu promjenu. Dosadašnji Saloni mladih uglavnom su (bez čestih izuzetaka) bili formirani po sljedećem modelu: organizacijski odbor saziva lokalni žiri, žiri raspisuje lokalni natječaj za umjetnike do 35 godina, radovi pristižu, žiri ih selektira, radovi se postave u prostor i otisne se reprezentativan katalog.
Čitajući uvodne tekstove u katalozima prošlih Salona redovito nailazimo na defetizam i lamentaciju nad onim što autori tih tekstova nazivaju “situacijom”, referirajući se na stanje produkcije mladih umjetnika detektirano natječajem. Ovakav tip revijalnih izložbi u nacionalnim okvirima čini nam se kao redundantni ostatak prošlosti; utvrđivanje, ali i osnaživanje statusa quo na hrvatskoj umjetničkoj sceni. Uglavnom osrednje ili loše kvalitete, ove su izložbe tako godinama ukazivale na “situaciju” u kojoj prevladavaju formalizam, neinventivnost i neangažiranost radova mladih umjetnika, ali su istovremeno odražavale šire probleme na lokalnoj sceni: nedostatak problemskih izložbenih projekata, posve nekritičnu kulturnu praksu te obilje neselektivnih pristupa kuriranju, koji često tek reflektiraju model nacionalne ili regionalne reprezentativnosti, na kojemu je utemeljena lokalna kulturna politika en general.
Jedina inovacija prošlog, 28. Salona mladih, bila je spuštanje dobne granice s 35 na 30 godina starosti. U situaciji u kojoj hrvatski obrazovni sustav prolazi kroz radikalnu transformaciju i bolan “bolonjski” proces (pri čemu studenti ostaju na fakultetima do kasnih dvadesetih), takva nam se odluka činila u najmanju ruku nepromišljenom, ako ne i smiješnom, pogotovo ako uzmemo u obzir da ju je organizacijski tim isticao kao prijelomnu i radikalnu inovaciju u povijesti ove nacionalne manifestacije, uz argument da je to mjesto na kojem mladi umjetnici dobivaju prve prilike za izlaganje, a koje će se sada, eliminacijom nešto starije konkurencije, dodatno povećati. Pitanje je, međutim, treba li to uopće biti svrha Salona mladih ako znamo da je nekoliko galerija, organizacija i neformalnih prostora za suvremenu umjetnost u Hrvatskoj usmjereno upravo na te iste, mlade autore.
Omeđivanje Salona unutar nacionalnih granica također je redovito doprinosilo osjećaju izolacije, odajući komplekse samodostatnosti malog naroda i dodatno podsjećajući na tužnu situaciju u kojoj mladi umjetnici (ne bitno drukčije od mladih povjesničara umjetnosti) izlaze iz hrvatskih umjetničkih akademija i fakulteta najčešće posve neinformirani o svijetu izvan te institucije, što se odnosi čak i na ono što ih izravno okružuje - na lokalnu umjetničku produkciju, intelektualnu i izložbenu praksu (da širi kontekst i njegove političke i društvene konstelacije izvan svijeta umjetnosti i ne spominjemo).
Pritom je teško za to osuđivati same mlade umjetnike, s obzirom na kurikulume na akademijama koji su, uz nekolicinu izuzetaka, neadekvatni i anakroni te nisu u stanju pripremiti studente za ono što ih čeka u “stvarnom” svijetu umjetnosti. Sama “dinamika” lokalne scene nadalje (p)održava tu izoliranu i nekritičku situaciju - mladi umjetnici/e tako, redovitim javljanjem na godišnje natječaje lokalnih galerija, čiji savjeti potom na temelju pristiglih prijava odlučuju o programu, imaju velike šanse da u svega nekoliko godina “obiđu” većinu izložbenih institucija u glavnom gradu i da, ako su dovoljno snalažljivi i socijalno inteligentni, već do sredine tridesetih imaju iza sebe nekoliko samostalnih izložbi koje posjete uglavnom kolege, prijatelji i rodbina. To stvara shizofrenu atmosferu u kojoj se, u posve nekritičkim i neselektivnim uvjetima, stvara privid određene “aktivnosti”, čak i uspjeha, dok se zapravo nakon takve “ture” po nevelikom broju umjetničkih prostora mladi umjetnici/ce mogu uputiti jedino u još jedan obilazak istih jer je do tada uostalom ionako već prekasno da se izađe iz nacionalnih okvira. Jedini način da se izbjegne takva matrica je, čini se, opcija odlaska na postdiplomski studij u inozemstvo koji najčešće rezultira nekom vrstom “osvješćivanja” i promjenom percepcije toga što bi umjetnost mogla biti mimo onoga što se još uvijek na akademijama doima kao kanon: umjetnost kao proizvod genija koji, vođen nadahnućem, u svom ateljeu stvara veličanstvena djela.
Za razliku od većine prethodnih izdanja Salona mladih, koja su imala formu revijalnih nacionalnih izložbi mladih lokalnih umjetnika, Salon mladih ove je godine baziran na koncepciji s tematskim fokusom i internacionalnog je profila. Iz perspektive našeg šireg kustoskog djelovanja, Salon je zamišljen tek kao dio višeslojnog, dugoročnog projekta koji se konceptualno naslanja na program Salona revolucije, a razvija se kroz nekoliko formata, od kojih će se na Salonu mladih održati: izložba, serija predavanja i prezentacija, filmskih projekcija, akcija i intervencija u javnom prostoru i prva konferencija koja će okupiti i predstaviti primjere kritičkih umjetničkih i kustoskih praksi. Za budućnost se planira još jedna konferencija većeg formata, te zbornik kritičkih i teoretskih tekstova, a koncem 2008. bit će predstavljeno posebno izdanje časopisa Život umjetnosti, pod nazivom “Iz-danje revolucije”, za čiji smo nadolazeći broj pozvane kao gošće urednice.
Projekt za Meštrovićev paviljon koncipirale smo na osnovu poziva umjetnicima i umjetnicama te dijelom na osnovu selekcije radova pristiglih na natječaj na temu obrazloženu u konceptu. Od 220 prijava lokalnih umjetnika/ca (uključujući i nekolicinu onih pristiglih iz uže regije) odabrale smo njih 12, i to uglavnom prijedloge najmlađe generacije autorica i autora, od kojih su neki još uvijek nepoznata, ili gotovo nepoznata, imena na lokalnoj umjetničkoj sceni. Bez obzira na relativno strogu selekciju i mali broj odabranih projekata uvjerene smo da je najvažniji rezultat objavljivanja natječaja upravo ovako dobar odaziv: ne samo u smislu sveukupnog broja pristiglih prijava, nego i s obzirom na određeni broj prijedloga koji na kraju nisu uvršteni u završnu selekciju, ali su za nas bili znak da je natječaj postigao jedan od svojih ciljeva, a to je želja da potakne umjetnike da reagiraju na teme i pitanja koja je kustoska koncepcija stavila u fokus. Neki od najzanimljivijih i najsvježijih prijedloga najmlađe generacije autora uvrštenih na izložbu pristigli su, ne samo od studenata Akademije, nego i od studenata Filozofskog fakulteta, Ekonomskog fakulteta, Grafičkog dizajna te su, pored koncepcijske zrelosti, sadržavali i intrigantan likovni jezik. Izložba Salon revolucije tako pored pozvanih međunarodnih umjetnika i aktivista, čiju praksu kroz svoj rad pratimo već neko vrijeme, predstavlja dosad posve neeksponirane ili, barem nama ranije nepoznate, mlade hrvatske autore. Pored njih na Salonu revolucije sudjeluje i nekoliko već afirmiranih domaćih umjetnika/ca, ali i dvojica domaćih umjetnika čija dobna granica prelazi nametnuti limit od 35 godina, a čiju praksu smatramo ne samo relevantnom u okviru tema kojima se bavimo, već i svježijom i “mlađom” od mnoštva realno “mladih” umjetnika/ca, što god taj pojam označavao.
Pored umjetničkih radova, na Salonu revolucije gostuje i kompleksni projekt talijanskog teoretičara i kustosa Marca Scotinija Arhiv neposluha koji kroz 6 sekcija predstavlja filmove i video radove umjetnika i aktivista iz različitih krajeva svijeta koji se bave problematikom građanskog neposluha, borbe protiv globalizacije i privatizacije javnog prostora te bilježenjem civilnih i umjetničkih inicijativa koje aktivno participiraju u javnoj sferi. Jednako tako, filmski smo program odlučile koncipirati u suradnji s beogradskom nezavisnom inicijativom Ilegalni bioskop, koju smo pozvale da seriju filmskih projekcija realiziraju u suradnji s umjetnicima koji sudjeluju na Salonu, čiji će se prijedlozi za program “ilegalnih” filmskih projekcija za vrijeme i nakon Salona tematski nadovezivati na kustosku koncepciju Salona revolucije.
kustosice: Ivana Bago i Antonia Majača
http://www.salonrevolucije.org/
Post je objavljen 04.10.2008. u 00:18 sati.
