Marketing
izložba- Genius loci - od avangarde do estetike / od revolucije do poetike, SC
'U rimskoj mitologiji genius loci bio je zaštitnički duh mjesta, često s likom zmije.' Wikipedia
Genius loci (lat. duh, ili bolje identitet mjesta; načelo oblikovanja s obzirom na kontekst u baroknoj pejzažnoj arhitekturi i vernakularnoj gradnji moderne; danas se u govoru o arhitekturi izbjegava koristiti) sam zamislila kao nastup kustosa koji izlažu 'svoga' umjetnika: dakle pozivam, ili izabirem (I want you… gestom) nekoliko kustosa da naprave izložbu odgovarajući na temu koja je zajednički nazivnik radova, na način svojevrsnog blind datea ili tehnikom montaže (atrakcija, preuzetom iz filma a rado su se njome služili dadaisti) i 'radikalnog' supostavljanja.
Slična strategija je pozvati umjetnike u koje 'vjeruješ' da odgovore na temu: takvo iskustvo, jer čin 'pozvanja' je trenutak transfera 'moći' s kustosa na umjetnika, imala sam na izložbi Sigmundove priče (Galerija SC, 2006.). Alternativno, nanovo sam promijenila strategiju i postala autorom rada koji izlaže, kao moja kustosica, Ivana Meštrov. Često su kustosi izložbi, naime, umjetnici – ne postoji stroga podjela uloga na/u izložbi (izlaganje kao predstavljanje, izložba kao predstava), niti je za bivanje kustosom potrebna diploma povjesničara umjetnosti (tko je licenciran da izabire?), što smo Ivana i ja; dok je Tomislav Pavelić (na izložbi predstavljen video radom u kojemu je autor ujedno akter radnje, repetitivnog činjenja istog: skočiti u more sa stijene, isplivati, skočiti u more sa stijene, isplivati… ljepotnost prizora zalaska sunca na Jadranu, uobičajena na turističkim razglednicama, je napadna) arhitekt.
Izložbom Genius loci slavimo: 50 godina Studentskog centra. Izložbom se smjera – a riječ je o prostoru i procesu (prije nego umjetničkim 'produktima') – pokazati kapacitet Galerije za umjetničke transformacije (koje su potrebne da ostane ista), uz novu vrst kritičkog pristupa. Riječ je o perfomativnosti ponajprije prostora (prostor koji od činjenice zbilje postaje znak), tijekom čijeg bivanja (tj. nakon 1960-tih) umjetničko djelo kao takvo je, prema W. Benjaminu, izgubilo svoju, tzv., auru. Na fotografiji 'Za Rexa' (1983.) Mije Vesovića prijateljev je sin u prijateljevom stanu u davnoj neformalnoj situaciji, druženja. Iako u fundusu Muzeja suvremene umjetnost Zagreb, snimka je njezina autora (2007., ili dvadeset godina kasnije) zamalo koštala zatvora budući da su u njoj 'prepoznate' pedofilske autorove sklonosti – dječak koji sakriva svoju nagost kitom cvijeća s promjenom duha vremena i društvenog konteksta (mjesta) biva iščitana na posve novi način. Svako umjetničko stvaranje je iz pozicije egzistencije; svaka umjetnost je društvena praksa koja nikada nije posve bez posljedica, svaki umjetnik je 'kolektivni umjetnik' nebitno pripada li formalno(j) grupi ili pravcu.' Silva Kalčić
Izlažu: Ivana Franke, Nicole Hewitt, Igor Kuduz, Dalibor Martinis, Tomislav Pavelić, Dan Phillipp, Mio Vesović, Ivona Vlašić, Silvio Vujičić te Ivana Meštrov.
Post je objavljen 13.05.2008. u 20:00 sati.