Marketing
izložba- ALUdiranje, VN
Akademija likovnih umjetnosti samo je jedna od institucija/polja koja služe reprodukciji postojećih normi i društvenih pravila, a ona kroz umjetničke medije dobivaju svoju relativnu specifičnost. Relativnu, jer je samo u mediju razlika, dok struktura mehanizama koji djeluju na njenu produkciju ostaje vrlo podudarna ostalim institucijama i pripadajućim djelovanjima. Akademija posjeduje monopol nad specifičnim znanjem (povijesno-umjetničkim, strukovnim, praktičnim) i prezentira ga kao općevažeće, neutralno i univerzalno, dok se različitost (sve što odudara od ionako krajnje nejasno definiranih kanonskih kategorija i normi) u najboljem slučaju prezentira pod okriljem određenog definirajućeg termina kojem je mjesto na margini umjetničkih praksi, umjesto da distinkcija (npr.queer ili feministička umjetnost) služi ukazivanju na specifičnost problematike i prijekopotrebno bavljenje društveno angažiranim temama kroz umjetnost.
lea kralj jager, stvari koje sam čula tijekom školovanja
Izložba pod nazivom „ALUdiranja“ preispituje mehanizme kojima se strukturalno nasilje unutar konkretne institucije provodi, mehanizme koji se doživljavaju toliko prirodnim da nema potrebe dirati u njih. Selektirani radovi kreću se od queer interpretacija kanonskih djela, intimnih priča i konkretnih iskustava unutar institucije do pokušaja vizualizacije heteronormativnih mehanizama represije.
Završni produkt, izložba studenata i studentica ( koji, dakle, još uvijek djeluju unutar institucije) , rezultat je istraživačkog projekta koji se sastojao od upitnika provedenih među 120 studenata i studentica viših godina na ALU i višednevne radionice pod nazivom „Queer u umjetničkoj praksi“ koja je problematizirala pitanja prezentacije znanja unutar institucije, pitanje kanona, otvorenosti institucije suvremenijim pristupima umjetničkoj praksi i teoriji, pitanje rodne jednakosti i otklona od heteronormativnog kanona. Uz to je snimljen i niz intervjua sa umjetnicama i umjetnicima koji su Akademiju završili u zadnjih par godina.
photo by darko vaupotić
Projekt je otvorio još čitav niz pitanja vezanih uz način funkcioniranja spomenute institucije i naglasio potrebu za osvještavanjem represivnih institucionalnih mehanizama. Taj oblik represije kontinuirano se provodi unutar institucionalizirane umjetnosti, a umjetnost se običava prikazivati kao polje „univerzalne slobode“, što se pokazuje samo još jednim od mitova koji služe održavanju ustajalih sustava. Odustati od pravila (a queer je samo jedan od problematičnih načina odustajanja) znači svjesno pristati na nevidljivost, čime se zatvara začarani krug institucionalne legitimacije umjetnika bez koje je gotovo nemoguće egzistirati.
Na izložbi izlažu: Marta Haraminčić, Josip Horvat, Iva Kovač, Lea Kralj-Jager, Andrea Matić, Petra Mrša, Ana Zubak, Jasna Žmak, Gepra, Tamara Galović.
kustosice: Wo_kolektiv>> Jelena Graovac, Marijana Rimanić, Tanja Špoljar
više info queer zagreb
Post je objavljen 01.10.2008. u 22:00 sati.
