Marketing
VEDRIJE...
Aj'mo na vedrije teme 
Jučer i danas sam u jurnjavi. Obavili smo mjesečni šoping s malim zakašnjenjem. Paje nije bilo, pa smo malo zakasnili, a i plemenske zalihe nismo potrošili, začudo 
.
Šoping na veliko je za mene uvijek stresan 
doživljaj. Obiđemo Plodine, gdje nabavljamo meso i sir, onda skočimo do Getroa (koji je u blizini), pa u Kaufland. Domaće kobasice, šunku i ostalu suhomesnatu klopu kupujemo u lokalnoj mesnici, pa smo to ostavili za danas ujutro.
Ono što mrzim, to je gužva. Ali još bi se ta gužva mogla i podnijeti, da ljudi nisu - k'o telci kad ih pustiš na livadu 
.
Kako kod nas obitelj zbog standarda (i pomanjkanja interesa) ne može u kazalište, kino i restorane, društveni život svodi se na izlazak u robne centre. O crkvi da ne govorim, nije čudo da Kaptol viče 
Ja sam od onih koji kupovinu prehrane i špeceraja smatram za nužno zlo. I to baš zbog ugođaja mravinjaka.
Zašto?
Zato što dolaze cijele familije - muž, žena, djeca, bake i djedovi. I onda uzmu kolica i misle da je robni centar samo za njih. Naparkiraju kolica nasred prolaza, između polica, a onda se cijela familija zaletava, svako na svoju stranu, vuku i trpaju u kolica.
Da ne moram brinuti o popisu i da nešto ne zaboravim, baš bi se zabavila. Onako, kako sam se zabavljala šetajući sa Zmajom prije dvije godine, za vrijeme otvaranja Plodina. Koji je to šou bio 
Interesantno je posmatrati ljude pri kupovini. Izbezumljene face u potrošačkom deliriju, trpaju i vuku, što treba i ne treba. Klinci se zaletavaju među noge ljudima. Sreća je kad su još maleni, pa ih zaglave na one sjedaljke na kolicima, od tamo ne mogu ni mrdnuti. Ponekad se naleti i na one, koji se dobrano posvađaju Posvade se muž i žena i zaborave da nisu sami.
Pokušat' ću vam doslovce citirati mladu ženu od jučer. Kao furija uhvatila kolica i odjurila naprijed, ostavljajući jadnika (tko zna možda je i zaslužio, nisam čula uvodnu špicu). Napikavajući ljutitim koracima u štiklicama, brundala je na glas - ko te *ebe, koji ti je *urac danas od jutra, nadrkan si za popi*dit. Idi doma pa za*ebavaj svoju mamu...
A najbolje mi je kad navezu kolica do police i zagrade prilaz. E to volim. Pa ako je još gurač kolica ujedno i vlasnik debele guzice i korpulentne figure, pa moš prići samo zračnom linijom 
Onda Fanika postane jako nezgodna. Prvo na kulturan način pokušam dati na znanje da bih rado uzela nešto s police. Pa ako ne ide, onda prvo gurnem smetajuća kolica, a po potrebi - ždroknem laktom u prvi dostupni dio tijela
Obično me ljutito ošinu pogledom, a to mene baš boli.
Najbolji su oni koji se u šoping centru sretnu nakon godine dana. Pa s dvoja kolica zakrče sve živo, kao (Pale) sami na svijetu 
...
I onda se do sita pretresaju tu cijelu godinu, koliko se nisu čuli ni vidjeli 
.
A sad ću malo sebe nahvaliti Kako to ja radim...
Budući da popis sastavljam prema rasporedu polica, rijetko kad (skoro nikad) nešto zaboravljam. Parkiram kolica da nikome ne smetaju, a da su mi pri ruci. Ja trpam ono što mi treba, a Pajo šulja i gleda cijene. I ubaci nešto što mu se čini dobro, onako za probu 
I tako idemo redom, polagano i smireno. Nema raspravljanja, svađe i nervoze. Kako moj dragi jako dobro zna što u kućanstvu treba, mogla bih ga s popisom poslati i samog 
To je što se šopinga tiće.
No, nisu ljudi ovce samo tu. Otkako nam je opća situacija podivljala, ljudi više ne znaju hodati ni po nogostupu. Najbolje mi je kad moram s ceste (zbog zastoja u prometu) skrenuti biciklom na nogostup 
To ne volim, ali ako već i moram, idem polagano i pažljivo, držim se desne strane. I taman kad ulovim priliku da obiđem pješaka, onda skrene pred mene 
A onda ako Bog da i nema rinzola, skrenem ja na zelenu površinu i rušim u sebi - sve svece
Dakle, izbjegavam nogostup jer gubim živce.
Nije bolje ni kad idem pješke. I onda se držim - desne strane. A brate mili ima i na nogostupu onih - "Pale sam na svijetu"...
Nađu se dvije-tri kokoške, razglabaju i idu usporedno, baš ih briga što ih nitko ne može obići, a oni iz suprotna smjera skreću na travu 
Ni muški nisu bolji. I tu se nađe onih koji misle da su narodni heroji.
Najbolje je na placu. Tu penzići provode svoj društveni život, nalaze se i razgovaraju, jadaju se jedni drugima. I to sve - na putu. I kako veli Štaka-baka po podravski - zadevaju. To valjda znači - smetaju.
Sad tek shvatih koliko dugo pišem post. Počela sam kad je Zmaja otišla van, a sad se već vratila, a ja još nisam gotova
Jest' da sam išla malo prigristi, na WC, pa sam malo poslušala koncert iz Pulske arene - folklorni ansambl Verjovka iz Ukrajine. Fenomenalno
Moram privesti kraju, juniorka visi nad glavom, dogovorila je msn, valjda si nisu stigle sve reći u onoj galami
I za kraj - Zuzinja je postala - opaka mačka. Već nekoliko dana - grize. Pogotovo - nožne prste. Na trenutke je nježna i mazna, a na trenutke - sva vražja i jogunasta.
Stavljam filmić od sinoć. Uhvatila se mojih nogu i nije mi dala na miru piti kavu...