subota uvečer,a ja u krevetu...pomalo netipično za 20-godišnju djevojku... ali tako je...
ne shvaćam,nije mi jasno,jednostavno ne razumijem ljudski rod... valjda sam se rodila u neko krivo vrijeme,ili na krivom mjestu... oko mene vidim samo laži,ljubomoru,zlobnost...i ne shvaćam to...
pred dvije godine imala sam najbolju frendicu,i super frendicu,i cool društvo,i izlazila sam svaku subotu... i onda odjednom,više nemam ništa(osim mog dečka i obitelji,koji su mi sve na svijetu)... a znate zašto...? zbog pokvarenih,nezahvalnih,zavidnih ljudi...
moja ex najbolja frendica,mi je sada potpuna strankinja...i nemam pojima kako,i zašto je došlo do toga..nekako smo se počele udaljavat,i nijedna nije ništa poduzela u vezi toga...zbog 3.osobe koja se uplela u naše prijateljstvo...
dijelom sam i ja kriva,jer sam bila naivna,veoma..i sada se moram pomiriti sa time da nemam više najbolje prijateljice...
više nemam povjerenja u ljude...jako teško sklapam prijateljstva...
ljudi kojima sam vjerovala,iznevjerili su me... sad još jedino vjerujem mom dečku i obitelji...
ponekad me hvata depresija,zbog toga jer nemam najbolju frendicu,i baš budem tužna...i to najčešće subotom navečer,kad su svi negdje sa prijateljima a ja doma sama gledam neki glupi film,i cmizdrim...
eto tako,svašta sam ja sad tu našarala...
tako je to,ljudi moji,vi koji imate najbolje prijatelje,čuvajte si ih,jer oni su,ako su pravi,nešto najvrednije što imate!
Post je objavljen 11.10.2008. u 22:25 sati.