Marketing
... At night I pray, That soon your face will fade away ...
Ne znam što se događa, kao da sam postala malo previše posesivna. I zbog svoje posesivnosti se osjećam prilično loše. Štoviše ljutim se sama na sebe i postajem poprilično živčana. Osjećam se bespomoćno, makar znam da nema razloga. Evo to traje već nekih par dana... kao da gubim kontrolu nad nečim i to me ljuti. hm... wtf? Danas opet isto. Opet isti scenarij. Eh jebiga. Nisu svi požrtvovni. Zbilja sam naivna.
Evo... došao je i nama kraj. Makar sam se nadala, i još uvijek se nadam, da ćemo se ponovno dogoditi. Što više vremena prođe shvaćam kako sam bila glupa, očajna ? Što god bi se dogodilo ja bih to popravljala. Ali kao što rekoh, došao je kraj. Žao mi je, ali i drago. Jer je moja noćna mora, ujedino najljepši san, završila. Sada idem dalje.
Ljude koje sam smatrala idiotima su se ispostavili vrlo dragim i zabavnim, a ljude koje sam smatrala vrlo dragim i zabavnim su se ispostavili idiotima. Što nije jebeno da se barem jednom od strane svakog čovjeka osjećaš razočarano...? Ili je to možda samo u mojem slučaju? Sve mi se čini da je u meni problem. 
U utorak otišla na prosvijed Stop nasilju. I na kraju dobila 2 neopravdana. Nema veze...
Toliko od mene. Pozdrav
Post je objavljen 11.10.2008. u 17:05 sati.