1. Zašto je gradonačelnik odlučio postaviti velike ekrane s direktnim prijenosom gradskih sjednica na strateškim mjestima u gradu? Po lijepim starinskim fasadama Jelačić-placa?
Ne želim još taj zvuk i sliku u buci grada!
Ne želim gledati njegovu facu ni ostale velike face koje nam o sudbini grada rade - malo čupaju, malo sade, pa na kraju iščupaju cijeli Cvjetni trg!
Veliki bi ekrani postavljeni svuda oko nas bili velike spužve što nam ispiru mozak, dolje s njima! Dolje!
2. Zašto je za akademske glumce postalo prestižno glumiti u sapunicama i zašto je izraz sapunica izgubio svoj posprdni oblik i dobio neku važnost?
3. Zašto je istraživačko novinarstvo postalo misaona imenica? Zašto su članci u političkim tjednicima i novinama postali ukras oglasima velikih oglašivača? Zašto ni u jednoj novini ne postoji kritički tekst o korporaciji koja je u istoj novini objavila svoj plaćeni oglas preko cijele strane? Zašto plaćene oglase moćnih korporacija u novinama više ne zovu „plaćeni oglas“ nego „promo“, „vijesti iz...“ ili kako se već dovijaju ti nesretni urednici nazvati plaćene oglase?
4. Zašto se uz ime raznih mutnih tipova s milijunskim vilama, za koje se ne zna što to oni uopće poduzimaju, stavlja u novinama riječ „poduzetnik“? Zašto njihove partnerice (pametne, lijepe, talentirane) zovu sponzorušama, a njih poduzetnicima? Zašto te samozvane poduzetnike ne posjeti porezna uprava i mrvu pročešlja što li to oni poduzimaju?
5. Zašto u mom kasliću na kojem lijepo jasno piše „Ne ubacuj reklame!“ nekažnjeno svako jutro osvanu letci shopping centara, pizzerija i raznih dućana?
6. Zašto na širokim zelenim livadama koje mi odmaraju oko na putu prema Krapini niče sve više natpisa da će tu uskoro iznići nekakav „outlet“ (WTF is outlet?!) ili shopping centar? Zašto priroda na sve manje mjesta ostaje netaknuta priroda?
7. Zašto s televizije stalno čujemo reklame za mlade ljude koji im poručuju da „konačno izađu iz anonimnosti i postanu zvijezde“? Želimo li poučiti mlade ljude da je anonimnost loša?
8. I čemu tolike reklame?! Zašto prodiru svuda, zašto ne postoji mjesto oslobođeno od reklama? Želim pronaći mirno mjesto gdje me ne mogu dotaći slikom ni zvukom, te reklame!
9. Zašto meni treba deset riječi za izreći ono što drugi učine jednom?
10. Zašto moje dijete ne čita?
11. Zašto je nivo buke u gradu prešao granicu izdržljivosti, a nitko ništa ne čini?
12. Zašto moj grad ne može biti uvijek kao ljeti – sveden na pravu mjeru, bez gužvi u saobraćaju, s onoliko ljudi koliko ti ne smeta da od drveća vidiš šumu?
13. Zašto svi prijatelji moga sina heavy-metalca slušaju narodnjake, a tek im je dvanaest?
14. Zašto ja ništa ne stižem, stalno kaskam za vremenom, tko je prebrzo navio sat?
15. Zašto nitko još nije napravio ravne ljubičaste cipele za hod po gradu, izvana koža, unutra koža, pa ne tražim ja tako puno?
16. Zašto više ne mogu kupiti ni jednu ruševnu kamenu kuću u Istri ili Dalmaciji koja bi koštala 15.000 eura, jer ja više od toga nemam?
17. Zašto smo u Kaštelima Ipercoopu prodali veliki komad zemlje da sagradi shopping centar tik uz more pa kroz njihove staklene i bukom napunjene zidove subotom ljubomorno promatram mali otočić s borovima i galebovima kojeg smo mogli promatrati s uredno uređene obale?
18. Zašto smo se tako jeftino prodali? Zašto smo se uopće prodali?
19. Za ulazak u NATO ja sam rekla „neću“. Moja je prijateljica isti rekla „neću“. Tako su rekli i moj muž, moja sestra, brat, mama, naš kanarinac, pas i svi prijatelji moji, svi poznanici koje sam pitala, i njihovi njihovi i tako redom, a na kraju nam brod ipak plovi tamo kamo plovi?
20. Zašto mene nitko ništa ne pita?
21. Zašto svakoga dana u vlastitoj kući ili na ulici, od bliskih im ljudi – pomaknutih, ljubomornih, patoloških, nadmenih, egomanskih partnera – umiru žene čiji je identitet najčešće skriven iza inicijala? Zašto sve prolazi tako tiho?
22. Zašto ne zatvore svećenike-pedofile nego ih nakon skandala samo premjeste na drugo mjesto?
23. Zašto ne krenemo na pedofiliju ognjem i mačem, zašto ne pokažemo odlučni znak?
Zašto u „Globusu“ za Lucreziu Borgiu piše da je bila „incestuozna“ i da je nije „volio samo otac, nego i njena braća“? Ovo me volio ispunja bijesom! Zašto ne nazivamo stvari pravim imenom? Nije bila „incestuozna“ ona, nego njen otac papa Roderigo iliti Alexandar VI!
Trebalo je reći da su je redovito silovali njen otac uvaženi papa i njena braća. Zašto tako malo sućuti, tako malo osude i sada nakon tolikih godina? Zašto Milana Vuković-Runjić potpisuje takav tekst?
24. I kad smo kod toga – zašto za očeve koji sustavno siluju svoje maloljetne kćeri u nas nije predviđena najveća moguća kazna?
25. Zašto sve najstrašnije stvari završe pokopane pod pepelom, i nitko ne talasa?
26. Zašto postoji nešto kao „Bratz crtić“ i Bratz-svijet? Djevojčice odmalena učimo da postanu potrošačice!*
27. Zašto ne dajemo poetama da smišljaju nazive ulica? Umjesto „ulice te-i-te brigade“ da nam se ulice zovu „Aleja kestenova“, „Odvojak Čarobne šume“, „Ulica blaženoga beskraja“ ili „Avenija crvenih makova“? Zašto ja moram zavidjeti svome prijatelju pjesniku koji na jednom otoku stanuje na adresi „Uz potok 6“?
*Bratz je crtić koji prati pustolovine četiriju modno osviještenih ljepotica. One su uvijek u trendu i cool, a zovu se Cloe, Sasha, Yasmin i Jade. Ove su šminkerice pokrenule vlastiti tinejdžerski magazin koji je stekao veliku popularnost kod vršnjaka. Za ove cure nema predaha, jer njihove priče moraju biti uzbudljivije i glamuroznije od onih u časopisu "Your Thing", njihovom najvećem suparniku. Što odjenuti za školsku čagu, kako biti lijepa, hoće li me zamijetiti najslađi dečko u kvartu – samo su neke od vrućih tema u magazinu 'Bratz'.
Post je objavljen 11.10.2008. u 17:01 sati.