I dalje mi smo tu...Vremena su se promijenila...Sve je..A nekako drugačije,nekako tužnije neko onih prvih godina...
Istina,neke su stvari bolje,neke su gore...Al kažu da je sve to dio
našeg odrastanja...
Mi se mijenjamo...Drugačije shvaćamo stvari...Razilazimo se...
Boli me to...Činjenica da ove godine polažem famoznu probnu maturu..Znaš,igram se sebe....Zamišljam se za godinu dana kako razmišljam o tome tko želim biti kad narastem...Al ja jednostavno ne znam...
Ja želim biti Petar Pan...Jer to i jesam...Izgubljeno stvorenje koje vjeruje u čuda i živi u svijetu kakav se njemu sviđa...
Al jebiga,stvarnost je okrutnija...
I zabavno je...Ponekad...Ponekad se smijemo,ponekad zurimo u prazno,al cijeloj slici fali onaj 4.član...I fali onaj posebni osmijeh,onaj smijeh da se razvali po zraku i ubije monotoniju i tišinu...Sijećam se svih onih školskih satova,svih izazova koji su nam tada bili teški...I znaš,sada...Sve to...Čini se prelako...
I vrijeme ide i mi planiramo,mi sebe još uvijek tražimo i pričamo o onim istim stvarima,o maturalnim plesovima,faksovima,toj kurčevoj budućnosti..
Al opet na kraju,A. i ja sjedimo na kavi... {jer je Ž1 negdje s nekim...Mota još koji joint...Valjda...A Ž2 skriva da je bole A.komentari...Još uvijek je ona ista,ona stara...}
I znaš,sjedimo u Bambusa,da mi...I ostatak razredne postrojbe...I fališ nam...Toj slici,svemu...Uvijek je prazno...I najgore je od svega,što u svemu tome,u svim ti sjećanjima u svemu kad se priča...Izgleda kao da pričamo o mrtvacu...Al ti to nisi...ti ćeš se vratiti...
{Ma ovo je samo godišnji,jel da?}I bit ćeš tu sa nama u nekoj rupi u gradu u nekoj birtiji pit ćemo kavu,punit pepeljaru pepelom i čikovima Walter Wolfa...I na tren,bit će kao i prije
Post je objavljen 11.10.2008. u 15:31 sati.