Marketing
Vrući kesten
Ajd nek i nije bila neka subota...jer jučer definitivno nije ispunilo očekivanja. Ali kao što to uvijek biva, najbolje stvari dese se kad ih ne planiraš i ne očekuješ. Tako je bilo i danas...
Baš kad sam mislila da ću provesti ovu nedjelju uz TV i u McDonald'su sa klinkama, ispostavilo se da B&B tim ipak nije odustao od vikenda na selu. Nije me grizla savijest što sam ih vjerojatno upravo ja nagovorila na takav izlet jer me pucala neodoljiva želja za branjem kestena... Osim toga, nije da sam ih nagovorila da idu u kazalište gledati koncert Miše Kovača, zar ne?
Na putu prema seoskoj idili naučila sam da:
- ne treba nositi nikakav pribor za pečenje kestena jer deda ima sve
- da je muški dio tima (čitaj: jedan) u godinama i treba ga podsjećati na elementarne stvari poput kupovine pizze koja je zamijenila nedjeljnji ručak
- da se treba udati za pekara, mesara ili pvc stolara
- da je ozaljski kraj super!
- da na brdu nema vode pa zato svi piju puno vina
- da se Vrhovac ustvari izgovara Vrovac - bez h, ko Talijani :)
U Vrovcu sam naučila:
- da je počela sezona lova i ne treba ići duboko u šumu
- da kesteni padaju u bodljikavim čahuricama koje je dobro izbjegavati
- da, čak i onda kad ga zarežeš, kesten na vatri može puknuti i daaaaaleko odletjeti
- i još puuuuno puuuno toga
Recept za pečene kestene:
1. Nađeš šumu gdje raste pitomi kesten
2. Odeš u šumu prikladno obučen i ispod kestenovog drveta tražiš kestenje (ne ideš daleko ako je počela sezona lova)
3. Kad si skupio dosta
4. pripremiš ih za pečenje - zarežeš svaki kesten malo nožem /ali to ne znači da neće puknuti i daleko odletjeti/
5. staviš kestene na prethodno pripremljenu rešetku koju staviš iznad vatre...
6. malo ih miješaš i pripaziš da ne izgore
7. i.... ta daaaaa
bon apetit :-)))))
(O tome što sve deda ima na selu, strategiji razvoja seoskog turizma, starom namještaju, jabukama,... nekom drugom prilikom 
)
Post je objavljen 12.10.2008. u 23:00 sati.