Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/hedwiga

Marketing

…hodam blijed i nosim srce u rukama…

Pa evo, da se javim..
Svaki post mi počinje istom rečenicom.. ===)P

Počela je školska godina, već odavno.. preselila sam se u Osijek..
Ista soba, isti krevet.. jedna stara cimerica 2 nove.. Ilona i Jelena…
Košarkasice naše..
Prvih par dana sam bila izbedirana, falile su mi Ana i Marija al, čoek se navikne.
Sve je to sastavni dio života, sve ima svoje prednosti i nedostatke..

..ukratko o školi..
Mah,nea su tu što pričati. Uživam u 3.raz.. ono. Novi profesori, tj.magistri.. novi predmeti, struka.. juhuu..
Učenje, učenje i samo učenja.. al naraFno, meni se to neda, živim u nekom svom svijetu i molim boga da se stvari promjene….
I MOLIM ZIMU DA ME SLEDI
I SLIKU TVOJU DA IZBLIJEDI
TUŽNAN SAM DANIMA


..Osijek..
Oh yea.. hehhe..
Pa et, napokon, društvo.. izlasci..
Ah,prvi četvrtak- dan koi trea što prie zaboraviti..
Da. Izašle Bosna, Pale i ja van.. da.. nznm to je pio pijaniji.. hehehe.. bile u Bastionu i Q.. do 5 i neš sitno, a ujutro u dom i pakovat se naraFno trea kući.. i u školu. Al, to 4 sata smo mi skratili na 2.. utekli. Hehheee..

I MOLIM NEBO DA NISI TU
JA ZA TEBE MORAM DA OSTNEM
I VIDIŠ ME OVAKVOG SLABOG I NIKAKVOG
DA NE ZALUTAŠ U MOJU ULICU


..ostalo..
A šta tu sada spada??
Nznm ni ja sama…
A da.možda ukratko o ljetu??
Hmm..
Da.
Ovo je bilo jedno al zbilja od boljih ljeta..
Bez dečkiju. Jeee…
Al društvo, svirke, svaki se izlazak pamtio..
Od onog kad je Ivana došla kod mene pa onog kad smo išli na Debelog precjednika pa motorjade u Županji i striptizete.. hehehee. Pa do kirbaja ili kirvaja ili fešte..
Pa Off duty.. oh jeeeeeaaaaa…
Pa sam ja vidila neke ljude pa sam bila happy.. juju.. ==)


I tako.. dani prolaze..
U školi super. Zafrkancija.. neke spike.. šminka ovo-ono-- ==)


Prolazi vrijeme, ljudi se mijenjaju..
Ja se bediram iz dana u dan zbog nekih osoba i to mi je zbilja bed.. znam da me te osobe ne zaslužuju i da nie to oke što rade al..

Ljudi se mijenjaju..
…..do jučer sve sam ti bio a danas nisam bog zna što .….

Pale bila kod mene, izašle mi van i tek onda skontah kako sam odrasla..
Sjedim i gledam.. gledam one dječačiće.. negdje prije samo se držali za ruke, pisala im pisanca i išli u redovima na veliki odmor.. ah, ta predškola..
Bile smo curice.. male, bezbrižne.. brinilo nas je gdje ćemo sjediti i s kime.. a sada.. 1000 problema.. brinu nas dečki, ljubav, škola, fakultet, sve, sve nas brine..

Pa.. gdje su ti dani prošli? Zašto sam tako brzo odrasla? Zašto ne mogu biti opet ona mala djevojčica koja ide u školu sa torbom punom knjiga i bilježnica.. koja će se trpati da stane među prvima u red..

.. NEK PONESE ME DALEKO NABUJALA RIJEKA…


Kad ćemo opet svi trčati na veliki odmor, jesti zajedno za velikim ogromnim stolom..

Ah, ta osnovna škola.. a i srednja je već si kraju, još malo..

Prebrzo, vrijeme mi prolazi prebrzo.. ljudi nestaju iz moga života, više nismo ono što smo bili.. promjenili smo se.. i kakvi god bili uvijek će mi ostati neke drage uspomene..

Ah, a prošlost.. lijepa, slatka kratka, s nekim glupim i ne baš tako lijepim detaljima..

…ponekad poželim što mi je stalo do nekih ljudi koji ne zaslužuju to..

Njemačka

Heh, da, opet..
Išla ja kod seke.. sa mamom i tatom..
OKTOBARFEST, uživancija..
Hodanje po Munchenu, i eto vraga..
Zaradi ja upalu uha, prehladu i ostalo..
I sada, kada sam se vratila ne mož živjeti od bolova..
Glava me boli svaki jebeni dan..

Svaki dan se razočaram u nekoga..
I kad pomislim, napokon, netko tko me razumije, aha, eto ti vraga..

I et.

..eto.. nezamjerite mi što je ovaj post pisan 4 tjedna.
Svaki dan po malo i opet na ništa ne liči.. hehehe…


….Smijehom strah pokrijem uvijek,
kad otkirjem da si sretna
Daleko od mene,
na kraju svijeta
gdje svatko za sebe tugu tka…..




Post je objavljen 11.10.2008. u 13:13 sati.