Marketing
The truly painful goodbyes are the ones that are never said and never explained...
Evo nakon dugo vremena, sjetih se ja opet otvorit dobar stari blog.hr i počet pisat novi post...
Ne znam da li je nalet inspriacije u pitanju ili samo volja, želja ili nešto deseto... Nešto nedefinirano...
Nešto kao i ja u ovom trenutku... Ne znam kojim riječima mogu opisati šta mi je trenutno... Ne znam da li sam sretna ili sam tužna, da li imam sve što mi treba ili mi fali nešto, da li želim nešto ili ne, da li boli ili prolazi... Totalno sam nedefinirana...
Gubim se među toliko ljudi koji prate svoj tok i nastoje nešto ostvariti i postići... A ja... Ja većinu vremena uglavnom nastojim ne misliti i živjeti iz dana u dan... Svijet je ljepše mjesto kada ne moraš razmišljat o njemu... Kada ga vidiš ali ga ne shvaćaš, niti ga se trudiš shvatit jer je dovoljno to što vidiš... Kada nastojiš držati glavu toliko praznom jer ne želiš živjeti u toj okrutnoj stvarnosti... Nastojiš zaboraviti svu bol iznutra koju si već tako dobro naučio skrivati i nadaš se da će se jednog dana pojaviti netko i spasiti te od samog sebe... Ponekad je stvarno neke stvari najbolje ostavit u sebi, lakše je praviti da si sretan nego objašnjavati ljudima zašto si tužan...
Post je objavljen 11.10.2008. u 00:42 sati.