E, da. Zahuktalo se ovo s ubojstvom mlade odvjetnice. Čitam na forumu, pa na portalima raznim - te što je majka mislila kad je rekla da će moliti za ubojicu te što je prijateljica glumica dramatski izvela na sahrani te kako to momak misli da prije nje nije znao ništa te što li mu je onaj 888 u posljednjem pozdravu. Boli me glava više od aktualija. Idem malo na trivijalije. Gledala sam Big Brother, čovječe. Mnogo zanimljivo bilo. Rina duge kose da će se vratiti. Pa će da bude seksa, vele. Njezin mrkvasti, mnogo lepo građen dečko ali rijetke i ne naročito popularne boje dlaka, veli ne voli da ona tamo neka u kući psuje pa je nominira. Psuvanje, veli on, (razumije se da je "psuvanje" riječ koja dolazi od "psuje"), nije dobro. Ne. Psuvanje kvari mladež. Kad je oto-rino-rina vršila obavijesni razgovor s mišićem u njegovim gaćicama i priključivala ga na svoj poligraf, u nekom tamo eksterijeru, ne sjećam se dobro, dok su bili premazani blatom, čime li, to nije bilo tak kvarno, za usporedbu. I tak.
Nego, bio sabor danas, zasjedanje istog. Neću da pišem sabor velikim s, neću. Na drevnom redu, rolajz (nije tipfeler), veli Luka Bebić, postavljanje mladih ministara novih. U, kako se Šimonović lijepo smješkao u sabornici, što li godi kad te postavljaju, više nego da se postaviš. Davali izjavu novinarima aftervards, pa Šimonović bio jako crven (što li bi?) i umjeren, a Karamarko vrlo odlučan i smiren, lijepo reko da želi autonomiju u postavljanju ljudi. Tako treba. Ima i facu čovjeka koji zna što hoće, kako priliči, čak mi se čini da se u roku par dana vrlo postarao, što je također okej za muškarca na njegovom položaju. Šimonović k'o da ga škakljaju, sav napet i u iščekivanju sljedećeg reda prstiju. Ma, k'o neka ženska, nije ni čudo da mu je ona Vesna Pusić pohrlila čestitat nakon. Ono, valjda prva. K'o će nego svoj svome.
E, nemojte me krivo shvatit'. Pusić je moja miljenica (bez ironije), odnekad, posebno iz vremena dok se bavila pristojnim poslom kakvim se bave pristojni ljudi, za pristojnu plaću. Da, socijalno sam izazvana i zato ovo pišem. Neka, mislite što hoćete, ali bila je bolja prije. Ovo danas što je izgovorila na zasjedanju razočaralo me, vrlo, pa mislim, ako je bitno "odraditi" stvar, nek nasnime par potrebnih rečenica i nek' odu svi na ručak dok se snimka vrti za javnost, tu drevnu i dnevnu nebitnu kategoriju. Ovako zbilja vrijeđa mozak slušat za što narod plaća. Nisam slušala sve (pa kako ću baš sve, nemam strpljenja k'o da sam vasceo narod) ali, pobogu, samo onaj Čehok, regionalno izazvani, je, osim par očajnih budalaština o sretnim gradovima i uspješnim gradonačelnicima, te onima koji to za usporedbu nisu, pokušao zagrepsti i neku drugu razinu osim Europe, organiziranog kriminala te nasušne potrebe da se borimo, ili se barem trudio artikulirati te varijable tako da zvuče koliko toliko friško. Ono, borimo se, čime, borbom, kao takvom. Borimo se, bla, idemo ka, bla, nema više stubište, bla, uvaženi predsjedniče, još uvaženiji kolege, jebo vas, da, bla.
Ne znam, drevan mi je malo taj drevni red, jel, to jest odrađivanje istog, zar ne bi moglo malo modernije? Ono, alatom novijeg datuma. Recimo, analitikom, preciznim izražavanjem. Ne bi? A dobro, nećemo cjepidlačit. Za tu bijedu od plaće koju dobiju okej je i samo „zadnjih dana se priča o postavljanju novih ministara... (što slušateljstvo i komadi interijera u saboru dakako ne znaju pa je dobro u par rečenica ponoviti, uz dramatsku stanku nakon konstatacije) i mi u klubu hajenesa smatramo da je to korak prema pozitivnim promjenama“. Ono, za govornicom sam, iz haj-en-esa sam pa je dovoljno reći – haj, predsjedniče, haj, premijeru, haj, uvaženi kolege, it iz aj, haj. Onda malo gledajući samu sebe: haj tu ju ez vel. Onda uzvratno samoj sebi (čisto zbog zapleta): ar ju toking tu mi? I konačno zaključak koji je umorna nacija, prestrašena organiziranim kriminalom sa stubišta, čekala, oslabljenih intelektualnih sposobnosti od puno rada za malo novaca: ou haaaj evribadi. Ma sram vas bilo. Tome vas sociologija nije naučila. Ili pričajte konkretno, precizno, koncizno, a ako pričate nadugačko budite analitični, imaginativni i jebeno više recite nešto novo, ili se idite baviti tradicionalnim ženskim poslovima. Isto vrijedi i za muške kolege sa sličnim „problemčićem“. Ono, sisajte ili kukičajte. Votever.
Ma, vidite li vi to, dragi narode, šta učini politika od vrsnih teoretičara i istraživača, filozofa par excellence. I što učini filozofija donje glave od mrkvice. E, da je meni na teveju petkom, k'o što je nekad bilo, Emisija opće prakse, s ona četiri komada, ne bi se ja tu uludo filozofisala po internektaru. Ovako mogu samo reći, ajme meni!
Post je objavljen 11.10.2008. u 00:25 sati.