Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zrnastestrukture

Marketing

Zlatokosina vizija

Image Hosted by ImageShack.us


( opet će se nizat jedna za drugom, pa ako tko želi...)


1

ogrisci dana
već posloženi u ovih par minuta
iza ponoći
jer pobogu tko bi se normalan
osjećao spremnim hodati
s ovim teretom na leđima
još jednom u novom sutra
dobro
možda još mrvicu
hajde
dok zaklopim
kantu za smeće
i na kraju
hoćeš li priznati
samo
ma
barem
sebi
pitam te
hoćeš li
da sam ti
danas
nedostajala
onako malo
mrvicu
milimetarski duševno
bez
predumišljanja
molim


2

znaš li
znaš li
znaš li
nisam ti o tome govorila
jer me nisi spremno slušao
ne onako
s žarom u grkljanu
samo si slušao kada sam govorila o ljubavi prema tebi
a odjednom je sve
skliznulo s prstiju
s očnih ogledala
kada me ti jednostavno
nisi slušao
onako kako se sluša žena
jebena pjesnikinja
iz bolničkog okruga Sv Duh
pomahnitalo dijete
kržljavih no debelih nada
biće zlatne kose
i obojanih drhtavih žila
pa dobar ti dan gospodine pametnjakoviću
još ćemo se i nadmetati
tko više poznaje moje kvartovske kavane
a ne vidiš dobro baš
ni s dioptrijom
ni bez nje
da ja moram biti okrutna
i ne znaš
ne znaš
ne znaš
kako mi se ledeno srce
topi
mora da je južina danas
i vestu ću odložiti
na krevet


3

nismo se još odlučili
koga ćemo istjerati iz sela
da li je đavo donio svoju torbu
i zasadio tikvu u susjedovom dvorištu
ti dramatično vežeš
žnirancima stupice
i tjeraš muhe novinama
kao da se ova rupa između nas
ne vidi iz svemira
i nastavljaš
smirenim pokretima lijevice
jesti juhu
a presolila sam je
jebote čovječe presolila sam juhu


4

pantera u eteru
nalakiranih crnih notkiju
tiho prelazi po mojoj skliskoj crnoj tipkovnici
ljubovnica moja mala
recite mu
da je meni ionako sve crno
i da nisam pala
s bradom po betonu
kad je zalupio vrata mojim grudima
pa što
meni je crno poput
ljubavne pjesme
lijepih elegantnih hlača iz izloga
i crnih salonki na visoku petu
da
mene ste mogli vidjeti
kao se šuljam
poput dame iz starih filmova
s iscrtanim lukovima na kapcima
koji spadaju na cestu poput zavoja
i iz kojih izlaze šest mojih lica
kao da traže autoricu
sedmog
prvog
sve po redu
i njega traže
da ga smrskaju
u kašu
kašu
kašu


5

o mogu ja još i voljeti
ali ne tebe
ne tebe čovječe
neke arheološke iskopine
da
pokojeg viteza ako mi dođe i iščita ljubavnu pjesmu
sigurno
i to otvorenog srca
pa neka i platim neku cijenu
od tristo besanih noći
ali pobogu tebe više nikada
ni kad se grobovi isuše
ni vjetrovi kad se zapetljaju
ali pazi čvrsto
čvrsto
za moju kosu
možda bih mogla ako mi netko baci neke čini
kao da je to pitanje čiriburibarija
ili novih astroloških dostignuća
jer molim lijepo
u sedmoj kući piše da ću se udati za jednog lava
hohoho
još je i djed mraz bio u začecima
kada sam ja svoje hlače stegla remenom
i nek se zna tko je gazda
u ovom akvariju sudbine
onaj tko prvi gurne šaku u krv
i tko ostane gladan poslije ovakve ljubavne drame
premda sve mi se čini
da ti i nisi imao apetit
neka neka
šalu ćemo uputiti na drugu adresu
tvoja ljubavnica zategnutih nada
evo sada tebi
otvoreno daje na vidljivo i svima jasno
znanje
koliko je ljubav skliska i varljiva
jer eto sada čovjeka poput tebe
od mesa i kostiju
s svim tim tvojim napirlitanim slikama
želi jednostavno ljudski
napucati bez zadrške
u tvoje neoprano dupe
i adieu
zbogom


6

prazni tanjuri
redaju se u kuhinji
i ljuto vino u čašama
stoji
i sve se vrti
oko mene
vrti
kroz prozor ulje s neba sjaji
ja nasmiješena
sretna
bogata
promatram svog boga
s licem koje nosi
samo za mene
i sve se važi
sve je kako treba
i nova pjesma
novi val što se zaigra na površini moje kože
koliko sam sposobna ljubiti
i izgorjeti
sve što sam kao čovjek naučila biti
slaže se
poput niza stranica
uvezenih
u bijelu knjigu
na polici nasuprot kreveta
sunčani dani polako odlaze na počinak
more se topi pod mrakom
a ja se njišem ogrnuta vatrom
još korak prema vratima
i bosim stopalima u pijesak
utonuti
utonuti
utonuti
i zgrabiti boga za ruku


7

tri su sata iza ponoći
kao da je oktobru bitno
što će se sutra jesti
gdje će se sutra biti
i koga ćemo ljubiti do svog prvog
začetnog kromosoma
od kojeg smo isplivali kao pobjednici
xx sreće li velike
od tada hodam bez pišonje u hlačama
baš ja od svih očevih spermija
ponosna trkačica životne trke
niz očev falos
u majčinu vaginu
pa onda pobogu
dobro
što bi mene itko trebao doseći
i golim rukama podrediti
kad sam od početka
ptica raširenih krila
i malo sjebanih perspektiva
ma nema veze oče
i gospodin bog se smilovao
i dao mi
sanduk s tipkovnicom
pa nek dijete
eto
malo piše





Post je objavljen 11.10.2008. u 00:27 sati.