..bila je samo jedna od njih..
hmm..dobro, možda ne kaoo onii svii..maloo se isticalaa..sve je podnosila sa smješkom na licu..! da..osmijeh..uvijek ga je nosila na tom blijedom licu..i kad nije imala razloga.smijala se.zašto.!? mislila je da će tako nestat problemi.?! ne znam..al znam da je taj osmijeh dirao duboko u svačiju dušu..pamtili su je po tome..po osmijehu..po njenoj "sretnoj" faci..ehh da.. sretnoj uistinu ili je samo smješkom pokrivala tugu koja joj se nagomilavala iz dana u dan, sve više i više..!?
Bilaa je jednostavna,prirodna..malo brzopleta ali opet pametnaa..=)
Voljelaa jee..da..voljela je duugo njegaa..smeđih očiju koje je krio pod naočalama.. uvijek se smješkao kad ga je gledala..kao da je osjećao njenu ljubav..htjela je njega..njega..njega..! svakim danom sve više i zato je ludilaa..nije ga imalaa..bar ne samo za sebe..uvijek su joj neke druge uzimale sreću pred nosom..ne pitajući je lome li joj srce pritom..?! nisu znalee..slomljenoo je bilo na milijun komadićaa..već dugo vremena je tako stajaloo i čekaloo..samo čekalo jedan njegov dodir da opet postane cijeloo.. =)
Svakim danom sve teže je ustajala iz kreveta..svakim korakom je osjećala sve veću bol..prazninu..nikad nije mogla opisati too..nije ni sama znala što joj je..?! samo se osjećala bezvoljnoo..više nije imala snage uputiti se u školuu..nijee..nijee moglaa..iako ju je on svaki dan čekao tamoo..tamoo goree..već ga je vidjela kako stoji naslonjen na ogradu..=) svaki put joj je srce zatitraloo..kucalooo tako brzo,tako jakoo..uff.. poželjela je letjeti,letjeti do njega..odvesti ga tamo goree..tamo gore gdje ljudi kažu vječnost jee..sve je lijepoo,punoo ljubaviii..nadee..a to joj je sad najviše trebalooo..nada u bolji život i njena veeelika ljubav..ON..! =)
Promjenila see..shvaćala je too..onaa a i ostali..njena mala Pipi koja joj je rekla kako se promjenila..hmm..nagore..kaže ne može to opisati ali takoo jee..istinaa jee..shvatila je i sama..i živcira sama sebe..kad bi barem mogla ostaviti negdje taj teret koji nosi sa sobom..problemee iii...ii.. svee ono lošee što joj para grudii..pritišće je i neda joj mira..ostaje bez zrakaa.. awww.. tužnaa jee..tužnaa jee jakoo..što ne možee reći nikome sve osjećajee..nego piše u nadi da će biti lakšee..uhh..možda napokon počne disati..onako kao prijee..možda napokon stavi pravi osmijeh..osmijeh kakav samo ona imaa..možda joj napokon izađe sunce i makne crne oblake koji su joj ovih mjeseci neprestano nad glavom.. =(
Samoo želiii razumjevanjee..nekad je najteže biti hrabar i reći što te tištii..iako to izgleda lakoo..rećii sve što ti je na duši..glasnoo zaplakati..drhatii i pustiti srce da kuca takoo jakoo da misliš da će se raspuknuti od bolii..nijee lakoo..da je lakoo..ne bih pisala too..pričalaa bi njoj..svojoj bubavici..
zazvonio je mobitel,netko se sjetio izgubljene curicee..
ne pišee višee..nego odlaziii..sa smješkom na licu..?! hmm.. zapitajte se....
Post je objavljen 10.10.2008. u 23:31 sati.