Žao mi je Majko što danas plačeš nad grobom svog jedinog djeteta. Žao mi je što te zadesila ista sudbina kao i mene, što si izgubila svoje jedino dijete. Žao mi je što ti ne mogu reći da je sve samo ružan san. Voljela bih da ti mogu reći da će sve biti dobro i da će se opet vratiti tvoje djete. Ne mogu reći da znam kako se osjećaš, ali znam kako sam se ja osjećala u tim trenucima. Voljela bih da ti mogu reći onu poznatu "vrijeme liječi rane", ali nažalost nije istina. Vremenom samo naučiš živjeti s tom boli. Znam da nam je svaki dan jednako bolan i uvijek se nadamo da će naše jedino djete ponovo doći. Znam da smo očekivali nešto drugo a dobili ovo.
Žao mi je Majko što ti ne mogu obrisat suze, ali znaj da nisi sama i da nas ima još koji plačemo.
Post je objavljen 10.10.2008. u 20:20 sati.