Predmet.
Danas u 10 sati i 33 minute, vozeći se Avenijom Vukovar u smjeru istoka u automobilu marke Audi, registracijskih oznaka ZG 9009 IJ, neposredno pred križanjem s Držićevom avenijom učinili ste sljedeći prekršaj: hineći da želite proći kroz križanje ne mijenjajući smjer dok su automobili koji su vozili paralelno s vama, s vaše lijeve strane, želeći skrenuti lijevo u Držićevu čekali da im se na semaforu upali zeleno svjetlo, vi ste, došavši u samo križanje, naglo skrenuli ulijevo i time se svrstali na čelo spomenute kolone vozila. Time ste, tek tada, otkrili željeni smjer svoga kretanja te na taj način za sebe nasilno priskrbili prvenstvo prolaza kroz križanje nauštrb brojnih discipliniranih i savjesnih vozača.
Nepoštovani!
Najbolje će biti da odmah raščistimo dvije stvari. Prvo, u spomenutom incidentu nisam sudjelovao. Svjedočio sam mu kao pješak, ne kao oštećena strana. To mi je omogućilo da mirno i pribrano sagledam vaš bijedni manevar i objektivno prosuđujem o svim njegovim implikacijama. Drugo, da odmah otklonimo svaki mogući nesporazum: da, siguran sam da sam dobro shvatio i opisao vaš prometni prekršaj jednako kao što sam, bez mogućnosti pogreške, zapamtio registraciju i marku vašeg vozila. Evo, da vas uvjerim: vaš Audi je vozilo srebrne boje, nešto kao karavan, reklo bi se NSNUV (nit-sport-nit-utility-vehicle).
Vaš prekršaj je zaista vrijedan prezira. Ne marim ja toliko ovog časa za prometni prekršaj i ugrožavanje ostalih sudionika u prometu. Više me muči njegova društvena dimenzija. Tim više, jer ste opisani manevar učinili na osobito okrutan i bezobziran način. Sve vrijeme ste razgovarali na mobitel, niste uputili ni riječi, ni geste ljudima koje ste prevarili; ukratko, vi ste bili iznad i pokazivali ste da ste iznad. Kako nisko!
Gledajte, i ja sam činio greške u prometu, ne želim se uopće lažno predstavljati. Tisuće naših sugrađana čine prometne prekršaje. Gomila ljudi svakog božjeg dana se namjerno krivo svrsta i skrene lijevo iz pogrešne trake jer im se kolona čini predugačkom. No, nije svejedno hoćete li to načiniti uz ispriku, prijateljsku gestu koja oštećenim kolegama u prometu kaže koliko strepite od žene, šefa, ljubavnice ili kome-već-kasnite, ili barem osmijeh simpatične barabe. Ili se to čini kao nasilna baraba, tj. kao vi. Razlika je otprilike kao kad se neovlašteno parkirate na invalidsko parkirališno mjesto ili, što ja znam, na mjesto rezervirano za listu Tatjane Holjevac.
U čemu je stvar, sigurno se pitate. Zašto dižem toliku buku od tako jeftinog manevra? Pa u tome je stvar što vaš manevar uopće nije jeftin. Taj način nas je i doveo tu gdje smo sada. Ne želim reći da ste vi sad krivi za sve ili da ste vi osobno vlasnik mafijaške knjižice s jednoznamenkastim članskim brojem, to ne mogu tvrditi.
Ali, htio bih da uvidite da vaše iskazivanje prezira prema prometnim propisima, prema poretku, prema urbanom ponašanju, prema svojim bližnjima vodi točno u središte beznađa koje nas okružuje. Za vas je korist bila malena, a kako je ljudima koje ste svojim manevrom unizili?
Možda ste se progurali ispred nekog bolesnog, možda ispred nekog tko je žurio na posao, možda je u nekom od automobila koji su čekali iza vas bio netko toliko žalostan da je samo htio što prije stići kući. Nije nemoguće da se nekome u koloni naprosto žurilo u toalet – tko zna koliko i kakvih sve prečih briga su imali ljudi iza vas. Vi, međutim, jasno sam vidio, briga niste imali. Vi ste bili arogantni i sebični. Vi ste, naprosto, važniji.
Ne bi me čudilo ako ste skloni i korupciji – teško mi je u stvari i zamisliti da biste se mogli pomiriti s činjenicom da nešto ne dobijete odmah i u mjeri u kojoj ste se nadali. Čini se, urbano vam je strano, a civilizirano naporno.
Nemam pojma što ste i tko ste, iako bi se prema vašem ponašanju moglo nagađati da ste dužnosnik u nekom sportskom savezu, selebriti ili barem kooperant zagrebačkih cesata, iako to sad i nije najvažnije.
Ipak, nadam se da uviđate težinu svoga ponašanja. Vjerujem da možete zamisliti situaciju u kojoj će sutra možda vaša kći ili vaš otac biti slično uniženi; izgurani iz reda i prezreni od nekog tko misli da je jedini pozvan stajati na čelu kolone. Nadam se da shvaćate. Zato vas pozivam da se ovdje ispričate građanima i možda da odradite par sati društveno korisnog rada.
To za početak, a o skretanju ulijevo razmislite sami.
Post je objavljen 10.10.2008. u 16:54 sati.