Bilo je neizbježno. Ušao sam u trgovinu iz... ne baš važnog razloga... i ugledao sam proizvod. Bilo je iznenada. Taj nagon, impuls... uzbuđenje! Moram to učiniti, to je jače od mene, to je... moj osjećaj za pravdu! Da! Pravda mora biti zadovoljena! Uzeo sam taj tetrapak mlijeka i otvorio ga.
Bilo je neizbježno. Probudio sam se u svom krevetu i imao čudan osjećaj da sam sanjao nešto nestvarno. Pa da, ja nikada ne kupujem mlijeko u tetrapaku. Pogledao sam na stol pokraj kreveta, na njemu je stajalo pakovanje Čokolina, klasično. Bilo je iznenada! Posegnuo sam rukom kroz vrijeme-prostor i dograbio mlijeko koje sam maloprije u snu otvorio usred bijela dana u trgovini jer me izluđivao onaj natpis "Ovdje otvoriti". Pravda je bila zadovoljena i osjetio sam iznenadni nalet nekakve ekstaze, kao da sam upravo ugledao sisatu curu pred sobom. Ta slika mi je brzo izbljedjela iz uma.
Bilo je neizbježno. Našao sam se u kuhinji, pred mikrovalnom. U ruci mi je bio tanjur, u tanjuru mlijeko i namočeni Čokolino. Malo me zbunilo u početku.. šta ja trebam dovraga s tim napraviti? Bilo je iznenada. Otvorio sam mikrovalnu i stavio tanjur unutra. Stavio sam tajmer na 1min, maks. snaga.
Bilo je neizbježno. Ovaj puta sam sjedio na kauču pred TV-om, bila je moja najdraža serija, iako mi je ona bila kao u magli i ne znam točno koja je to bila. Zagrabio sam viljuškom u tanjur... i taman kad sam trebao prinijeti ustima praznu viljušku (jer se čokolino jede žlicom, a ne viljuškom), probudio sam se. Bilo je iznenada.
U tom sam trenutku pomislio... :"Jebemti! Sad mi se jede Čokolino!" Na to sam se presvukao i otišao u trgovinu kupiti mlijeka i Čokolino.
Ova priča me udarila u glavu dok sam si pravio čokolino. Bilo je neizbježno. Bilo je iznenada.
Post je objavljen 10.10.2008. u 13:44 sati.