Autor: vlč. Perica Matanović
(Ovo prekrasno razmišljanje o ženi prenosim sa stranice Katoličkog Radija.)
Na kraju knjige Mudrih Izreka, koja je napisana negdje 500 godina prije Krista, stoji pjesma o ženi vrsnoj Tko će naći ženu vrsnu! Ova je pjesma slika djevojke-zaručnice, koja odgaja i vodi svoga dragoga! Slika je i supruge, koja čuva i uči muža - biti čovjekom, polovicom duše njezine. Simbol je roditeljice-majke, koja usrećuje svoju obitelj, i suncem radosti obasjava svoj dom. Slika je svete Crkve, koja čuva Božji poklad i uči narode putu Božjem.
U Starom Zavjetu otkrivamo kako je u raznim kulturama i narodima muž bio gospodar cijele obitelji pa i žene. Ipak položaj žene bio je u Izraelaca puno povoljniji nego u susjednih naroda. Neke su se žene našle čak i među proročicama (Ana). Sjetimo se samo Debore, Estere, Judite i drugih velikih žena. Biblija hvali ljepotu žene, njenu marljivost, mudrost, brižnost: «Blago mužu žene čestite!» Žena je u Izraelu držala obitelj na okupu, radila od ranog jutra do kasne večeri, rađala i odgajala djecu, radila na polju, opskrbljivala dom vodom i slično. Žene su i u Novom Zavjetu odigrale važnu ulogu. One su Isusa pratile iz Galileje u Jeruzalem i vjerno mu služile. Divljenja je vrijedna gorljivost i djelatnost žena u prvoj Crkvi. Razmišljajući o našim majkama, nikako nisam mogao zaobići surovu stvarnost u kojoj danas živimo, u kojoj se osobito napada dostojanstvo žene i majke, koja je danas, možda više nego ikada izložena, mnogim problemima. O toj surovoj stvarnosti u kojoj današnje majke žive piše Rajko Bundalo u svojoj knjizi Ljubav nikad ne prestaje, str. 185-188:
«Požar feminizma je najveća opačina našeg vremena. Feminizam je očajni krik žene koja traži spas. Zaposlenje žene napalo je brakove i ubija obitelj. Zaposlenje žene je djeci otelo nježnost i zaštitu. Takva djeca postaju lak plijen zla. Žena nema čak ni pristojnu zaradu, a kamoli čast. Niti ima obitelj, niti ima nadu. Uplašena u minici, ogoljena dekolteom, na štapićima štikli posrće pred vučjim pogledima onih što bi je rastrgali u jednoj noći. Ima i zašto biti nesigurna, jer ju nitko u tom svijetu ne prihvaća kao osobu. Fućkaju i namiguju za njom i dahću, i reže, i zavijaju kad prođe. Zato je žena tako čest gost psihijatrije u ovom vremenu. Sve je to plod bezbožnog mentaliteta u službi monopola. Grad je kuća strave za ženu. Gradska žena umire od straha jer je napadnuta u svim očima, izluđena javnim slikama, pa sama sebe mršavljenjem muči, potpuno sama u sebi, nesposobna više za mirno disanje, blagu šetnju i mudar govor. Glumi tuđi korak i žvače tuđe tračeve.»
Krist svakoj osobi daje puno mjesto u životu i lišava je tjeskobne brige obećanjem svoje blizine i blagoslova. Vrhunac ostvarenog života žene jest biti majka, biti supruga ili pak biti redovnica.
VRSNA JE ŽENA ispružena ruka darežljivoga neba! U nju se pouzdaje njezin muž i od nje sve očekuju njezina djeca. Neće ih izdati niti ostaviti; neće ih ucjenjivati niti im naplaćivati svoju ljubav. Ona je sva - za njih! Živi, da bi oni živjeli! I sretna je kad su oni sretni! Što bi bili brakovi i obitelji bez vrsnih žena? Što bi bile bolnice, škole i crkve bez njih? Vrsna je žena svuda i uvijek - u svim narodima i kulturama - blizina neba!
Neka su blagoslovljene tolike žene i majke koje život svoj potrošiše služeći samozatajno, ljubeći i žrtvujući sve svoje znanje i snage za dobro bližnjih, za dobrobit čitavoga čovječanstva. Hvala im!
Post je objavljen 10.10.2008. u 13:12 sati.