Nekad sam mislila kako je moj grad najljepši grad na svijetu i da nikad lijepšeg grada neću vidjeti.
Ma lijep je i Beč, Budimpešta, Prag i Pariz ma lijepi su i drugi gradovi ali Zagreb je ipak moj Grad, moj najljepši Grad.
Ko mala voljela sam šetati ulicama Gornjeg grada i zavirivat u dvorišta koja svako za sebe ima svoju priču. Pričao mi je Najdraži puno o tim dvorištima i vodio me u razgledavanje po njegovom kvartu, u našem najlijepšem Gradu.
Kad sam malo odrasla kutke moga Grada istraživala sam sama ili sa trenutačnim polovicama i dalje uživajući sva ponosna što živim baš u ovom gradu.
Putovala sam puno ali uvijek sam se najviše veselila kad sam se vračala natrag i ugledala svijetla svog Grada. Suza bi se pojavila u oku a ja sam bila sretna jer sam napokon bila doma.
Prije par godina dobila sam pitanje da li bi htjela ići živjeti van, u drugu državu u drugi grad. Bez razmišljanja sam rekla da bih mogla. Ali naknadno sam sjela i razmislila i rekla samoj sebi da ja nikad, ama baš nikad ne bi mogla napustiti Zagreb. Ne zato jer mi je oobitelj ovdje jer i oni bi mogli sa mnom. Ne zato jer su mi priatelji tu jer prijatelje ovako i onako rijetko viđam više komuniciramo mailom, sms-om, komunikatorima. Ne zato jer me posao veže za ovo mjesto jer posao bi me upravo odveo dalje u nepoznato.
Ja nikad ne bi mogla napustiti Zagreb jer je on moj Grad, mjesto koje ja zovem svojim domom, Grad koji ću uvijek nosit u svom srcu.
No u zadnje duže vrijeme Zagreb više nije onaj grad koji je nekad bio.
Više se ne šećem po Gornjem gradu i ne provirujem u dvorišta. Više ne istražujem kutke i više se ne osjećam da pripadam ovdje.
Moj Grad više nije siguran. U mojem Gradu vlada kriminal. U mojem Gradu vlada korupcija. U mojem Gradu ubojice šeću slobodno, prolaze možda pored mene svaki dan a ja se osjećam tako malo i uplašeno i pitam se tko je slijedeći.
U mojem Gradu ja više ne želim izlaziti po mraku. Nisam sigurna da li uopće želim izlaziti i po danu.
I pitam se kakav je to grad u kojem ubijaju mlade dečke jer nisu imali kunu dvije u džepu? Pitam se kakav je to grad u kojem manijaci proganjaju, napadaju, sliluju i ubijaju mlade djevojke, mlade djevojčice koje još nisu grad ni upoznale?
Pitam se kakav je to grad u kojem zločin vlada a vlada okreće glavu i maže ljudima oči?
Pitam se kakav je to grad jer to nije Grad kojeg ja toliko volim i koji je zatvoren duboko u mojem srcu.
Prošli petak vračala sam se navečer oko 9 sa njemačkog. Po prvi puta sam išla na predavanje sa autom jer mi se žurilo doma.
Kod podzemne garaže na Langovom skupina alkoholičara, njih 5-6, stajala je pred ulazom i promatrala ljude koji ulaze u garažu.
Promatrali su i mene.
Ispred mene čovjek plaća garažu. Htjela sam ga zamolit da li može malo pričekat dok ja ne platim garažu jer sam se tako neugodno osjećala znajući da me skupina vani promatra . Nisam ga zamolila jer mi je bilo glupo. Još će čovjek pomisliti kako nisam normalna.
Samo što je otišao pored mene se pojavio jedan iz skupine. Točno korak do mene. Tražio me je novce. Rekla sam mu da nemam. Rekao je da mu treba za vino, da rakiju ne pije. Kao da me to zanima šta pije ili ne. Rekoh mu da nemam.
Još se malo približio. Pitao me šta se ljutim. Da mu samo treba 5 kuna. Osjećala sam se uznemireno, nisam znala šta da napravim. Da li je on bad guy ili ne. Ma ko god da je uzurpirao je moj prostor. U tom trenutku su ušle dvije mame sa klincima i tip se maknuo. Čekali su valjda drugu single žrtvu. Otrčala sam prema autu.
Danas ponovno moram u grad.
Pitam se da li da idem pješke ko i uvijek do sada i po mraku šećem ulicama Grada kojeg sam nekada tolko voljela a sada ga ne poznajem ili da idem autom i u džep spremim sprej za svaki slučaj?
Da li da šećem i osjećam se potpuno nesigurno dok gradom šeću ubojice, kriminalci, nasilnici, ljudi koji su oduzeli ljepotu mojem Gradu ili da stavim pancirku, šljem, sprej i palicu i probijam se do auta i bježim glavom bez obzira svome domu?
Možda bih ipak mogla napustiti ovaj Grad. Grad kojeg još uvijek tolko volim ali koji više nije moj.
Jer mojim Gradom ne šeću ubojice. Mojim Gradom ne vlada kriminal i u mojem Gradu ljudi se ne boje.
Zagreb više nije takav grad. Vratite mi moj Grad!!!!!
Molim vas....
Post je objavljen 10.10.2008. u 10:55 sati.