Ovo je jedna od onih knjiga koje ću se uvijek sjećati.Bojim se napisati o njoj neke banalne riječi,jer mislim da bih pokvarila dojam o ovoj prekrasnoj knjizi.Knjiga koju čitaš do 2 u noći,a znaš da se moraš ustati u 6 jer ideš na posao ujutro.I opet ti je žao,jer prestaješ s čitanjem,a vuče te da čitaš još i još.Knjiga koja te odjednom natjera da gledaš u rubove plafona,jer je to jedini način da zaustaviš suze koje bi inače potekle.Knjiga koju svakako svrstavam u najljepšu knjigu koju sam pročitala ove godine.To je priča o jednom porođaju kad su se rodili blizanci.Dječak je bio savršen,a djevojčica je rođena s Downovim sindromom.Otac blizanaca,inače liječnik,koji je porodio vlastitu ženu,odlučuje kćerku zatajiti ženi i poslati u dom za napuštenu djecu.Medicinska sestra koja je trebala to provesti u djelo,ipak to ne može učiniti i dijete odlučuje zadržati i sama odgajati.
To je početak ovog prekrasnog romana.
Kako nakon ovako prekrasne knjige uopće čitati nešto drugo?
Post je objavljen 10.10.2008. u 07:59 sati.