OSTACI JNA,RAZNOIMENA SRBIJANSKA VOJSKA,NISU MOGLI IZDRZATI ONO ZA STO SU PREDVIDJENI-RAT
Porazi srbijanske vojske u Hrvatskoj i Bosni stavili su tacku na istoriju ostatka bivse JNA.Oni vec ne postoje kao trag najjace oruzane sile na Balkanu.
Nemaju ljudstva,nemaju logisticke baze,nemaju vojnickog morala.Iskopnio je motivacioni faktor koji je od Borova Sela do Markala odnio stotine hiljada zivota,
unesrecio milione.Velike Srbije nece biti.Ta ce se ideja jos koprcati,u njen grob nije zabijen glogov kolac i mozda ce pokusati da uskrsne novim ratom,u koji
bi nagazio novi esalon iz zemlje-matice.Ali,ova bitka za veliku Srbiju je izgubljena.
Kao jugoslovenska oruzana sila,JNA je prestala postojati za vrijeme rata u Sloveniji-tad je,uostalom,prestala postojati i Jugoslavija.Povlacenje u granice
"rama"oznacilo je njenu otvorenu srbizaciju-koncepcijsko i kadrovsko odbacivanje jugoslovenskog plasta.Skidanje federalne trobojke sa petokrakom bio je,gotovo,nezamjetan dogadjaj.Zakasnjeli zakljucak,koji se u onoj fazi postjugoslovenskog haosa mogao izvuci,bio je:svi su znali da se SFRJ raspada,da njene institucije umiru,a Srbija je najbolje iskoristila cinjenicu da se federalna oruzana sila ne moze raspasti sama od sebe i ostaviti tenkove i topove da zahrdjaju.
JNA je svoju istoriju zavrsila tamo gdje je i pocela,u Bosni.U prvoj polovini devedeset druge.Ova je drzava tonula u tlo pod teretom nagomilane velikosrpske tehnike i naoruzanja.U tih nekoliko mjeseci na generalskim se primjerima vidjela kadrovska politika Slobodana Milosevica koji sa upotrijebljenim ljudima cini isto sto s upotrijebljenim toalet-papirom.Za prostore ove drzave vezan je i prelomni dogadjaj s kraja istorije JNA:dolazak crnogorskih rezervista s jeseni devedeset prve i formiranje"srpske teritorijalne odbrane".Nove jedinice nisu samo pokusale okupirati gradove.One su okupirale kasarne i preobrazile JNA u cetnicku vojsku.
Ropac je trajao cetrdesetak mjeseci.Materijalno-tehnicka sredstva su se trosila,ljudstvo-kojem je obecana brza,efektna pobjeda i bogat plijen-ginulo je i osipalo se;novac i provijant koji su stizali iz Srbije i Rusije nisu mogli biti dovoljni da se sacuva postignuto,da se zanavlja tehnika i oprema,pogotovu ne da se rat privede kraju.
Za to vrijeme,bosanska armija je stasala,iako ju je embargo prikovao za one dijelove fronta koji su se mogli raznijeti samo naoruzanjem kakvo je napadacu ostavio Veljko Kadijevic.Hrvatska je nabavila opremu i naoruzanje,organizovala modernu obuku i izgradila,pokazace se,modernu ratnu doktrinu.
Ratna doktrina ostatka JNA u Bosni i Hercegovini svela se na udaranje artiljerijom po civilima,i nekadasnji pukovnik JNA Ratko Mladic nije mijenjao niti ju je mogao promijeniti.Ona je nedvosmislen vojno-tehnicki odraz politike kojoj su se ostaci JNA podredili.Ta politika,odnosno njena vojna doktrina,dovela je srbijansku vojsku zapadno od Drine u sudar sa jacom vojnom silom,a tvrdoglavo dogmatski pristup iskazan kroz maksimu"srpski narod ide sa svojom vojskom"dobice kobne dimenzije.
Najprije"Bljesak",a potom"Oluja"pokazace da Tudjmanova smotra na Jarunu nije bila prosto zveckanje oruzjem,vec otvorena najava upotrebe sile,za one koji su bili spremni da to shvate.Kolone izbjeglica krenule su najprije iz zapadne Slavonije prema drugim"srpskim zemljama"ostavljajuci sve za sobom.
Napad na Kninsku krajinu pokrenuo je jos vecu masu i sada se na podrucjima pod kontrolom Mladicevih jedinica iz srpskih usta moglo cuti kako u ratu sve ne ide bas najbolje.
Vazdusni NATO-ovi udari reducirali su Mladicevu vojsku na rang lokalnog,a ne vise regionalnog vojnog faktora.Jos uvijek robustan,vise nema karakteristike JNA.Izgubljena je moderna vojna industrija,unisteni radarski sistemi,sistemi veza.Eksplodirala su skladista municije dovoljna za decenijsko ubijanje civila.
Siloviti udari bosanske i hrvatske vojske dosli su u casu kad je prosjecan srpski vojnik shvatio da bardak ide na vodu dok se ne razbije.Navikla da uvijek moze"zestoko odgovoriti"po pozadini,Madiceva vojska sada se prvi put na sirem prostoru morala pozabaviti ratovanjem protiv vojnika,i to protiv uglavnom dobro opremljenih vojnika.
Vazdusni udari imaju samo indirektnu vezu sa srbijanskim porazima u zapadnoj Bosni,direktnije posljedice vidjele bi se tek ako se rat produzi.Nista sto je bilo bitno za odbranu Vozuce,Drvara,Petrovca,Kljuca i drugih oslobodjenih prostora nije ni taknuto zracnim udarima,a tamo gdje je izmjena bilo,svijet se pobrinuo da Bosanci ne izvuku dobit.Porazi su,dakle,cisti kao suza.
Politika"srpski narod za svojom vojskom"dosla je kao biber po pilavu na slozenu vojnu-politicku situaciju.Prvotno planirana kao cinilac jacanja odbrane,
kao negativna pouka-a u slucaju povlacenja Srba iz Hrvatske i kao nacin demografskog popunjavanja ratom ispraznjenog prostora-dovela je do panike i prezasicenosti.Tabor od sto hiljada izbjeglica zalegao je na Banja Luku,jedina vlast u tom gradu moze biti haos.Greske i nepotporne ambicije civilne vlasti uvijek se pokazu na frontu.
U ustavu Karadziceve paradrzave,usvojenom uoci rata u Sarajevu,napisano je da je oruzana sila republike srpske-JNA.Nije vise.
(20.IX 1995.)
(Hamza Baksic-"KRAJ STOLJECA")
Post je objavljen 10.10.2008. u 00:54 sati.