Marketing
Lo u zemlji čudesa
1
nije istina
da će mi biti žao
(za nekoliko sati)
što se neću pojaviti
tamo gdje ćeš ti
s vremena na vrijeme
pogledavati na vrata
pa među uzvanike
i tražiti moj lik
tako sam i ja tebe
čekala
sve te nazeble godine
prepune samoće
i neprestanog traženja
a ti nikada nisi došao
i ne
ovo nije osveta
samo pravda koju je sudbina
ovako javno namjestila
dodijelivši mi gripu
pa da i ja jednom
ne ostanem nešto dužna
tebi
2
još me 60 tableta dijeli
do izliječene ljušture duše
a onda
onda ćemo se smijati
zapravo ja ću se smijati
tebi
što me prije nisi vidio
ranjenu
i ponosnu
( kada si mi trebao najviše )
a ti
ti ćeš me gledati
kao vladaricu tvojih nježnosti
odmahnut ću rukom prema vlaku koji dolazi
ja sam već u onom
što je otišao
ljubavniče
3
umatam grlo u sirup
i smijuljim se svom odrazu
pocijepanom nosu
i raširenim zjenicama
čitam romane
i ispitujem svoje likove
poput najstrože učiteljice
zadajem im brdo domaće zadaće
prevrčem ih i svlačim
kuham im ručak i tepam im
pa neće me valjda oni izdati
pitam se
a onda shvaćam
neće
osim u jednoj od onih noći
kada mi uskoče u snove
i golim me rukama
isprate u tunel
uglavnom
sve što se odvijalo danas
na repertoaru dana
odvilo se samo
kako bih
mogla reći
da sam se trudila
zbilja jako trudila
otjerati smrt ispred otirača
4
na prst sam do pilule za
koštrave snove
u njima ću ako pristanem
opet poput prošle noći
udisati modre boje
brisati blogove
trgati zavjese
i obijati nogom debele golubove
kašalj će utihnuti
sunce će biti paukova glava
i vrištat ću do plafona
i u krevet ću vrištati
ako posegnem
i spustim do dna želudca
umjetno oplođenu realnost
5
Elvira je imala najplaviju kosu
i najzgužvaniju pidžamu
rekla sam joj da se to ne priliči jednoj dami
vukla me za pletenice
a ja sam joj pljuvala u lice
tukle smo se
onako pravo muški
šakama
ona meni
ja njoj
i šljive su nam rasle na licu
kao gljive iza kiše
nije se ljutila
hodale smo poput stupova
uspravno i s prljavim licima
kokoši u kvartu su nas gledale poput boginja
i jesmo mi smo siše s olimpa
Elvira i ja i moja mašta
bile smo sve što čovjek može biti
a da ne plati životom
skoro smo i to prerasle
al srećom prije toga
cipele su nam postale tijesne
i Elviru su odveli ljudi s crvenim šeširima
jao Elvać di si sad hebemtisuncebalavo
6
o klaviru sam maštala noćima
željela sam
žudjela
i pentrala se na prste
doticati
crno bijele tipke
koje su se glasale
poput lastavica na nebu
smijao se učitelj
inače grub i strog
kada sam plavim uvojcima
grlila pedale
7
o saksofonu sam
pisala priče
u njima je bio poput čokoladnog sladoleda
u kornetu
hrskav i sladak
neki su odmahivali glavom
ali ja sam
sa svojim dubokim dahom
parala majčinom kuhinjom
mirise hrane
tata je samo nastavio čitati novine
i lišće je kroz prozor
spavajući padalo
tako nijemo
prema tlu
8
mala balerina
ispod dugih nogu pače
dok su letjele garderobom
poput čarobnih lutaka
smijala sam se
visokim čapljama
dok su plesale
u ogledalu se izdizale
iz krhkih kostiju
poput vladarica parketa
tamo negdje
slijevala se melodija
poput vručeg čaja iz šalica
u mene
9
pa dobro spremit ću sve te uspomene
a bilo ih je lijepo ponovno vidjeti
da to je to
gramafon se večeras svukao i prikazao
kako se još dobro drži
o za razliku od cd-playera
on fino šušti
kao dama što se spušta niz stepenice u svilenoj haljini
i taj ču osjećaj zadržati
još dugo dugo godina
dok ću se stiskati uz isti ovaj krevet
sasvim drugog oblika
i veličine
sretna što imam
nagurano u sebi
tonu mašna balona harmonije
upaljača kornjača bombona
sladoleda pizza vrtuljaka
piva crnih vina cigareta
hobotnica orada razglednica
malih i velikih ptica i planeta
i o tome svemu neću
baš neću ni riječ
10
u bijelim ću gospodičnama rukavicama
okrenuti posljednji list svjetla
pa samu sebe poleći pod pokrivače
i popit ću gutljaj toplog čaja s mlijekom
po engleskom receptu
iz dječjih snova
kojima mi djevojke na kraju dvadesetih možemo
još dijelomice vjerovati
i pregrist ću loše mogućnosti
pa što pobogu može krenuti loše
u ovu nježno crnu noć
s tihim stihovima iz pjesama
moje prošlosti
dok zijevam poput one zlatokose
iz priče koju mi je djed bezbroj puta šaputao
već mi se i kapci spuštaju poput roleta na modrinu
već i riječi kreću prema srcu
da se ugnijezde u snu
Post je objavljen 10.10.2008. u 00:07 sati.