»Jebe se tebi«, kaže mi prijatelj, »ti imaš praznike. »Lako vama prosvjetarima«, odmahuje rukom susjeda, »vi imate praznike«. »Pa imate tri mjeseca praznika, što bi vi htjeli?« ljuti se penzioner s kojim katkad odigram partiju šaha u parku. Praznici. Uvijek kad se mi iz prosvjete nešto požalimo, guraju nam pod nos praznike. Pa, hajde da jednom zauvijek nešto raščistimo. Ponajprije, NEMAMO tri mjeseca praznika. Nakon što djeca odu, imamo gomile obaveza, o kojima će biti još govora. Naročito razrednici. Ja sam službeno imao ovog ljeta 27 dana godišnjeg odmora. Drugo, probajte ljudima koji rade u školi skratiti praznike pa će ih uskoro dvije trećine dobiti slom živaca, a jedna trećina će dati otkaz. I općenito, kad bi se Ministarstvo odvažilo podvrgnuti SVE prosvjetne djelatnike psihološkom testiranju, ne znam, ne znam… Mi svake godine idemo kod liječnice koja nam presluša pluća i pregleda ruke, i to je, manje-više to, nikakva pitanja o tome kako stojimo sa živcima.
A kako stojimo sa živcima?
Post je objavljen 09.10.2008. u 17:06 sati.