Nakon dva loša (ubiše Miloša, jel tako to ide), bilo mi je suđeno da naletim i na jedan odličan roman. John Updike kaže «Udaj se za mene», a ja kažem «Svaka čast» iako sumnjam da bih se trebala toliko iščuđavati nad time da me roman toliko oduševio s obzirom da se ipak radi o Updikeu, ej! (njegovi romani iz tetralogije o Zecu, i to «Zeka je bogat» (net kaže da je to posljednje u nas prevedeno izdanje, prevela ga je beogradska izdavačka kuća i može se naći u nekim knjižnicama) i «Rabbit at Rest» (ne znam kako bih to prevela u duhu romana, doista!) osvojili su Pulitzerovu nagradu). Knjiga «Udaj se za mene» objavljena je 1977. godine i govori o ljubavnom četverokutu u kojemu svatko želi biti tuđi muž, odnosno žena. Najjača Updikeova strana jest moćno uživljavanje u karaktere likova, slikovitost ženskih i muških likova i uživala sam u svakoj riječi (predlažem odgovornima prevođenje čitave serije romana o Zecu, iako sam našla i jedno hrvatsko izdanje u antikvarijatu (moje je, mičite šape s njega) o Povratku Zeca u dva dijela). Dakle, ljubiteljima američke književnosti 20. stoljeća toplo preporučujem.
Pisanje ovog bloga me natjeralo da se vratim i nekim «starim vrijednostima»: ponovno čitam Garciju Marqueza i njegovih «Dvanaest hodočasnika» - knjigu sam davno pročitala, ali sam je u međuvremenu dobila na poklon, pa obnavljam znanje. Kratka priča je po mom mišljenju nepravedno zapostavljena u korist romana, ali vrijedi čitati i kratke priče.
Hoće li to značiti da ću se uskoro vratiti i čitanju Paula Austera? To bi bilo i više nego odlično.
Post je objavljen 09.10.2008. u 10:19 sati.