Marketing
Za Dijanino srce
U subotu smo svirali humanitarni koncert u Križevcima. Koncert je bio organiziran ne bi li se skupljenim novcem od prodaje ulaznica novčano pripomoglo djevojci Dijani Trušček (24) kojoj je neophodna operacija srčanog zaliska koju bi obavila kod hrvatskoj kardiokirurga koji operira na jednoj prestižnoj klinici u Clevelandu. link
Iako smo svirali samo mi, Kimiko, i Valungari (veseli bend iz Sesveta) moram priznati da me je neugodno iznenadila mala posjećenost u Klubu Kulture. Prvo, mogla bih se dotaknuti i potpune nezainteresiranosti drugih bendova da pridonesu svojim prisustvom ovako nečemu, iako sam svjesna da postoje mnogi humanitarni, pa i oni malo manje “humanitarni” događaji na koje te svako toliko netko zove. Možda je ono što me je posebno dirnulo u ovoj priči, iako na žalost nije izolirani slučaj, to što mi se učinilo da cijeli grad suosjeća s obitelji i pokušava joj pomoći kako god zna. Pa stoga čak organizira i koncert u Klubu mladih, da i Križevački klinci, koji sigurno baš nemaju para, bar na ovaj način pripomognu svojoj sugrađanki. Karta je bila 30kn što prosječnom klincu sigurno nije malo, ali računala sam na tu neku solidarnost koju sam bila osjetila kroz dopisivanje s organizatorom i predstavljanje samog problema i bila sam uvjerena da će svatko htjeti tih 30 kuna izdvojiti iz svog siromašnog đeparca i uz pivu se osjećati bolje jer su napravili dobro djelo. Radilo se o suboti tako da računam da su ionako planirali neki izlazak. U krajnjem slučaju, mogli su i starce žicati za tih 30kn, ovog puta imajući prokleto dobar razlog zašto bi ih dobili. Na stranu i s nama (koji baš i nismo neki bend za veselice i razbijanje boca) i s Valungarima (koji su upravo takav bend) – poslušaš bendove i onda nastaviš đuskat uz muziku, nema da omane.
Ali klub je bio otužno prazan. Skupilo se nekih stotinjak ljudi na mjestu gdje ih se moglo zgužvati sigurno 400. Mislila sam da će možda doći i Dijana, ako može, nadala sam se da ću je upoznati.
Na kraju se činilo kao da se nikoga ne tiče. Kao da nikome nije važno. Umaljani svako u svoje probleme, od toga što će sutra jesti do toga koga je koji dečko pogledao i kako izmusti pare za novi ruž.
Nama kao bendu je bilo dobro, kao i uvijek, a ovo je bila prva svirka nakon cjeloljetne pauze i svega što se dogodilo…. Došla sam tamo bolesna, izmučena time što sam bolesna ipak cijeli tjedan išla na posao i činilo mi se da sam jedina u tom klubu koja bi htjela reći neku riječ o povodu zbog kojeg smo se tamo okupili. Na kraju nešto novaca je prikupljeno i nadam se da će obitelj ubrzo dostignuti potrebnu svotu i da će i sama operacija biti uspješna. Dijani želim svako dobro i neka svakako dočeka i taj dan kada će svog sina, koji sada ima 3 godine, otpremiti na fakultet. Možda baš bude inspiriran majčinom pričom i završi kao kirurg. Što me sada podsjetilo na to kako je to divno kada si tako mali i kada još sve mogućnosti leže pred tobom…. Ako stvarno hoće, jednako lako može biti i austronaut :)
Post je objavljen 08.10.2008. u 21:58 sati.