Sta znaci danas brinuti o vlastitom identitetu i njegovati ga u njegovoj ukorijenjenosti u vlastitom religijskom,kulturnom,civilizacijskom i nacional-politickom tkivu i tlu?S koliko smisla to pregnuce je danas vrijedno i isplativo dok je na djelu sve jace i sve brze globalizirajuci val kao stanoviti i neizbjezni planetarni,a u skorijoj buducnosti,mozda,i medjuplanetarni i medju-civilizacijski proces snagom kojega se takozvana svjetska kultura,univerzalna ili perenijalna religioznost i transnacionalni civilizacijski kod sve vise razlijevaju i prelijevaju preko regionalnih i uskolokalnih ograda,dvorista,torova i avlija tzv.lokalne
kulture,partikularne religioznosti i provincijalne civilizacijske odezde?Da li je obrana svog vlastitog i visedimenzionalno nijansiranog identiteta danas moguca na nacin podizanja fizickih,mentalnih,ideoloskih i nacionalnih bedema i gradjenja vlastitih kula-strazara i domacih prezidja svake vrste pred najezdom religioznog,kulturnog i civilizacijskog genija drugog i drugacijeg,pa makar se ta najezda,u domacoj politickoj upotrebi tumacila kao ideoloski isprojektirana svijest i strah od asimiliranja i utapanja u drugo i drugacije,danas oslovljavala u smislu nepretrgnutog akulturirajuceg i inkulturirajuceg globalnog fenomena?Muslimanski teozof,hijeratik i misticni filozof Shihabuddin Yahya Suhrawardi AL-MAQTUL je priznao i u to duboko vjerovao,i takovrsnu svoju vjeru zivotom posvjedocio i vlastitom krvlju opecatio,kako je jedino smisleno i mogucno,snagom metafizicke i ontoloske urodjenosti,podizati utvrdu u pustopoljini svoje vlastite intime,aludirajuci na razudjeni genij svake pojedinacne,po mogucnosti njegovane ljudske duse iz koje izvire primordijalno osjecanje religioznog i cutanje perenijaliteta zasadjenog u svakom segmentu ljudskog bitka.I jedino ta utvrda,zato jer je po sebi sukus onog univerzalnog,odolijeva pod navalom univerzalnog ili planetarnog vala svjetske i svjetovne,nepretrgnuto globalizirajuce kulture i civilizacije koje svojim tokom nose svjetski priznate metafizicke,
ontoloske,eticke,esteticke i drustvene vrednote i tecevine.Stoga,samo ono od iskonskih vrijednosti sto u sebi smiruje egzistencijalna i sapijencijalna utvrda ljudskog srca i duse ne moze biti i ne biva rasprseno pred udarima tog svjetskog globalnog kulturno-civilizacijskog talasanja,jer ono dolazi iz prostora ljudske slobode i bozanskog neizmjernog darivanja,dok sve druge vrijednosti,osobito one drustveno-politicke i ideoloske naravi ne samo da mogu biti rastaljivane i rasprsivane nego je vrlo cesto i pozeljno da se to desi,buduci da jednoumnost i okostala"tradicionalnost"takovrsnih vrijednosti nije dobra za cjelodnevno ljudsko zivljenje.
Danas u Bosni gornja zapitanost gotovo doseze tacku usijanja i skoro zorno treperi koliko u nutrini protagonista za uspostavu povoljnije ljestvice drustveno-politickih i kulturno-civilizacijskih vrijednosti i svjetogledja,toliko i u najsurovijoj zbilji ovdasnjeg svakodnevlja.Ovdje u Bosni kroz takozvanu"bosansku paradigmu"sa milenijskom sadrzinskom podlogom satkanom od najautenticnijih glosolalskih rodoslovlja u smislu razlicitih religijskih predavanja,kulturnih strujanja,civilizacijskih odora i duhovnosti sa citavim duginim spektrom najboljih duhovnih gena izvijenih iz razlicitih svetojezickih izvorista,svetopovijesnih stranica i periodizacija,svetogeografskih toposa,od onih ocitovanih u jasnim tragovima milenijskog svetog podzemlja Bosne do onih najbjelodanijih na raskosnom licu Bosne,koji se krunski dovrsuju u znacima i simbolima sestrinskog,primordijalno-ibrahimovskog religijskog trolista.Sva bremenitost egzistencijalnog pregnuca oko podizanja,njegovanja i cuvanja vlastitog,individualnog i komunitarnog identiteta u kontekstu globalizirajucih strujanja danasnjice bitno se,ovdje u Bosni,prelama i razbremenjuje kroz suodnosnost religijski neizmjerljivog i politicki sasvim izmjerljivog i vidljivog,unutar koje suodnosnosti,uslijed totalno izmjenjenih uloga i proricanja onog mjerljivog i vidljivog religijskom geniju,a onog neizmjerljivog i transcedentnog politickom geniju u nas,nastala je potpuna pometnja i konfuzija koja najizravnije utjece na kvalitetu duhovnog i fizickog zivljenja naroda i gradjana u Bosni.
Unatoc svim specifikumima koji prate Bosnu i bremenitost zivljenja u njoj,uzroka takovrsnoj pometnji valja najprije traziti u onom drevnom i razornom virusu poznatom u litaraturi pod naslovom nicejski sindrom,koji se rodio 325.godine i nastavio kroz nadolazeca stoljeca ljudske povijesti zivjeti i uspostavljati svadbeni vez izmedju drzave i Crkve,religije i nacije,nacije i nacionalizma,ideje i ideologije,cineci da svaki put takovrsni svadbeni vez donosi na svijet vjesticije jaje,skleroticnu nedonoscad i nakazno duhovno potomstvo tipa inkvizicije,fasizma,nacizma,progona vjestica i provincijalizme svake vrste kao patuljaste forme izmozdena,izvlascena i iznevjerena religijskog,kulturnog i civilizacijskog duha ljudskog roda ili pojedinacnih ljudskih zajednica.Gornji nicejski sindrom i opasni duhovni virus,kojeg je on oslobodio da divlja i bjesni ljudskom povijescu i ljudskim zajednicama,kod nas u Bosni je zadobio i posebnu inacicu u smislu inverzije uloge politicara i uloge religijskog predstavnika ili sluzbenog poslenika religijske poruke u nas:kod nas naime,kao rijetko gdje u svijetu,politicari govore kao religijski dostojanstvenici,a religijske glavesine govore kao politicari.Takva bozanska istina ili religijska istina uopce u ustima vjerskog dostojanstvenika postaje nekom vrstom politickog interesa,vrlo uzanog i krajnje egzistencijalno reduciranog do samozivosti;politicari,
zauzvrat,cjelodnevni politicki interes,ukoliko znaju sta on jest u ime gradjana,a ne u ime jednog naciona ili u ime jedne vladajuce oligarhije,prenose na plan religijske istine,tako da religijska istina biva tek ono sto politicar misli da ona jest i,gore od toga,temeljna volja i htijenje bozanskoga Nauma biva citano parametrima politickog hira i saobrazno pragmaticnoj i cesto nedemokraticnoj volji politicara.Nije vise bitno sto Bog"misli"o svijetu i covjeku,presudno je to sto politicar u nas misli da Bog"misli".Kao potkrijepa tome je vrlo ucestala praksa u ratnim i poratnim godinama u Bosni da se unutar sve tri religijske zajednice ozivljavaju negdasnji svetogeografski toposi kao lokalna mjesta hodocascenja i kultnog okupljanja kojom prilikom politicari vode glavnu rijec i oni,uz vidnu i pasivnu nazocnost vjerskih dostojanstvenika govore vjerujucim sta je istina i pravda,sta ljepota i krijepost,sta li blazenstvo i sreca,dok vjerskim dostojanstvenicima preostaje uloga onih koji na sve to izgovore onaj suplikativni zazivalacki poklic:NEKA BUDE TAKO!
S druge strane,gotovo istovjetne stvari se desavaju nasim vjerskim predstavnicima unutar sve tri velike religijske zajednice.Oni su tu da svakom prigodom vjernicima kazu sta je njihov politicki interes,sta kulturna samobitnost,sta nacionalni identitet,sta temeljne drustvene vrijednosti namijenjene samo za njih,a uskracene za druge.Svo dostojanstvo,istina,pravda,sve religijske,kulturne,civilizacijske vrijednosti i sve politicke i drustvene tekovine pripadaju samo covjeku svoje drustvene grupe i svog religijskog identiteta.Oni tesko pristaju na pomisao i eksplicitan izrijek o tome da ista prava,iste tekovine i isti darovi Duha Bozijeg pripadaju svakom krunskom bozanskom stvorenju,svejedno ka kojoj religijskoj formi i ka kojem kulturno-civlizacijskom krugu to krunsko stvorenje,taj covjek Boziji pripadao.Sudeci o covjeku,oni najprije gledaju u njegovu izvanjsku,tradicijsku,povijesnu odoru koja obavija njegov cjelodnevni zivotni bitak,ne hajuci za njegovu nutrinu,za ono sto se zove iskonskim ademovskim,rajskim duhom u svakoj pojedinacnoj ljudskoj osobnosti.Oni ne mare ili,mozda,uopce i ne znaju sta je to KRISTOS ANGELOS,METATRON,PREEGZISTENTNI AHMAD ili NEBESKI COVJEK u nama,ta neistrosiva bozanska bastina zasadjena u intimu svakog pojedinacnog ljudskog lika,bastina koju valja respektirati ponad svega drugoga i prije svega drugoga,i bastina koja povezuje sve ljude svijeta i snagom koje svaki iskreno vjerujuci zna da mu je svaki bastinik takovrsnog pologa tajanstava njegov bliznji,svejedno pod hladovima kojeg religijskog simbola njegova dusa soptala za Bogom.Sta u njima univerzalni sveti gradovi kakva je Mekka,Jerusalim,Lurd,planina Atos i drugi svetogeografski toposi u kojima se usatorila svjetlost Duha Bozijeg,sta su,dakle,oni njima u poredjenju sa Ajvatovicom,Medjugorjem,Marijom Bistricom,u usporedbi sa ilindanskim i vidovdanskim okupljalistima,ciji se povijesni kontinuitet i religijski identitet vrlo cesto preplice sa mitom i legendom?Sve sto nosi nacionalni predznak i pripada vlastitom zemljovidnom ataru,za zvanicne crkve u Bosni je vazno i ima neupitnu prednost i vrijednost u odnosu na ono sto je sama bozanska Volja doznacila i obznanila kao univerzalnu perspektivu u koju trebaju uvirati pokoljenja,kulture,tradicije i sveta predanja ma gdje i ma kada postojali pod zvijezdama.
Dok su na djelu bili duhovni i kulturni susreti najvise vrste,kod kojih je europski genij imao priliku osjetiti najprofinjenije duhovne uplive muslimanske ucenosti razljevene kroz sva polja covjekova misleceg duha,a svijet islama,s druge strane,duhovna i kulturna zapljuskivanja europskog bremenitog mentaliteta,dotle danas u Bosnu kao prijelomnicu Istoka i Zapada,kao znacajnu i krajnje raskosnu ruzu najugodnijih duhovnih strujanja i kao paradigmu za kulturnu,religijsku i povijesno-civilizacijsku poliformnost ulaze vrlo sumnjivi emisari za Istoka i Zapada,sa razlicitim religijskim i kulturnim predznakom,i u drevno,milenijsko stablo Bosne ucjepljuju cudne hibridne mladarke kvazikulture i kvazireligioznosti,tako da danas Bosna ne samo da zemljovidno ne posjeduje svoje prepoznatljivo srcoliko fizicko lice nego i njena duhovna i kulturna fizionomija sve manje odjekuje sazvucjima tradicionalne bosanske duhovnosti,religiozne kulturalnosti i kulture izvornog bosanskog tla.
Akbar S.Ahmad i Hastings Donnan,"ISLAM,GLOBALIZATION AND POSTMODERNITY",London-New York 1995.
Shihabuddin Yahyan Suhrawardi,"L`ARCHANGE EMPOURPRE",Paris 1975.
Francine Friedman,"THE BOSNIAN MUSLIMS,DENIAL OF A NATION",Westview Press,Colorado,1996.
Annemarie Schimmel,"MYSTICAL DIMENSIONS OF ISLAM",Chapel Hill,North Carolina,1975.
Annemarie Schimmel,"MY SOUL IS A WOMAN",New York 1997.
Albert Hourani,"ISLAM IN EUROPEAN THOUGHT",Cambridge Iniversity Press,Cambridge 1991.
(Resid Hafizovic-"MUSLIMANI U DIJALOGU S DRUGIMA I SA SOBOM-STAROPOVIJESNE I HIJEROPOVIJESNE PARADIGME")
Post je objavljen 08.10.2008. u 16:29 sati.