Sjetit ćeš se jednog
dana što bio si mi
u životu,
shvatit ces da nema
me više,
a shvatit ćeš da niko
te nikad...
nije volio kao što
sam te nekada
voljela ja...
Otići ces...Na moj
grob i uz zapaljenu
svijeću moliti za
oprost,ti
čut ćeš samo
sječanje svoje i
svoje suze kako
padaju po mojoj
viječnoj postelji...
Nadam se da
pitat tada ćeš sam
sebe kako mogao
si pustiti da samo
tako odem,
kako mogao si
po zadnji put usne
mi usnama dirati,
a da to nisi radio
iskreno, a da
to nisi radio jer si
me volio...
Digni se tada,
Ljubavi jedina, i
otiđi uz pratnju
tišine i svojih
koraka,
hodaj polako,
ne okreći se i
ne vraćaj se jer
tvoje me prisustvo...
i mrtvu boli...
Post je objavljen 08.10.2008. u 16:38 sati.