u jušnoj žlici oceana
one su poetski hramovi
na čijim će oltarima
kobni cvjetovi naše ljubavi
mirisati odjeke
ovih za glavu kraćih metafora
od svega
što smo prethodno bili.
vadim ih i bacam u smeće.
ljudi moraju bez hramova.
naše priče
sačinjavaju vjeru za sebe.
to je dovoljno.
Post je objavljen 08.10.2008. u 13:54 sati.