pripizdina Bogu iza leđa, utorak 7.10.2008, 21.05, dnevna soba Kojotica & comp.
Mali i ja smo upravo pogledali do kraja novi kviz na Novi TV "Trenutak istine"...Usput smo požderali ogromnu zdjelu kokica i sad teško dišemo...Ali taj je podatak nevažan, nešto sasvim drugo mi je palo na pamet...
Lik je u emisiji upravo objasnio pred cijelom Hrvatskom, a bogami i dijelom Slovenije, koji lovi taj program, kao mi na primjer, kako : ne voli šefa, šefica mu je puno milija, s njom bi, eto bacio i kviki u firmi, da bi napredovao u svome poslu...Tip je iskren, nema se tu šta za reći...Onda se svima pohvalio kako je spavao sa prijateljevom suprugom (kum u publici se nešto kiselkasto smjehuljio na to, eto zašto nemam kumova i kumica, hvala lijepa). Od svih ovih dirljivih priznanja nije niti okom trepnuo, kada ga je ukočena voditeljica, koja kao da ima metlu u guzici, pitala da li je ikada zaželio da se kolegama dogodi neka nesreća. Ne samo, da sam želio, ponosno se je zašepurio, ja sam i sudjelovao u ostvarenju tih želja. Lik je zaštitar, nadam se da nije koknuo nekog od kolega...Kao šlag na kraju je došlo pitanje o potencijalnoj upotrebi sile pri ostvarivanju seksualnih namjera, što našemu junaku također nije bilo strano...Mislim, malo nasilja? Ništa strašno, evo ti šamarčina, budi tiho dok ja šurim...
Sva ta genijalna priznanja za jadnih 50 tisuća kuna...Ili negdje oko 7000 evrov...Evo dokle smo došli? I onda se netko čudi da se ljudi kokajo po ulicama? ...
Ali da sada ne kompliciram o gubitku pravih vrijednosti u modernom svijetu, te o traženju smisla života, kojega nisu našli ni puno pametniji od mene...
Nakon kviza emitiran je film "Lažljivac", s Jim Carreyem u glavnoj ulozi. Nakon kviza je pasao ko nastavak priče o istini...Klinac odvjetnika u filmu gaseći svijećice na rođendanskoj torti zaželi da njegov tatica cijeli jedan dan ne može izgovoriti niti jednu samu samcatu laž. I evo ti vraga, slijedećeg jutra našem glavnom junaku, lažljivom i pokvarenom odvjetniku (kako simptomatično zadnjih dana) ne može preko usta preći niti najmanja bezazlena laž...Gadan problem u toj struci, mora se priznati. Iskreni odvjetnik isto je kao na primjer poštena kurva. Lik iz bajke.
I odoh ja razmišljati kako bi to bilo, kad bi nešto takvo bilo moguće u stvarnom životu. Puhneš u neku Tofsijevu travčicu i ne možeš reći niti malu majcenu laž. O svemu, ali baš o svemu, moraš reći upravo ono što misliš. Bez kalkuliranja. Bez prešućivanja...Što na umu, to na drumu. Reći u facu svakome u svojoj blizini što zapravo misliš o njemu direktno u gobec. Da li bi nakon takvog dana, još mogli ikome pogledati u oči? Pod uvjetom, da ga najprije preživite, dakako...
I u maniri profesora Baltazara, nakon kraćeg razmišljanja moja istinoljubiva tintara došla je do logičnog zaključka : male laži so potrebne, prijeko potrebne za preživljavanje...
Zamislite recimo da vas šef pita što mislite o njemu. I to baš na taj dan u životu, kada ne možete niti lagati niti šutjeti. Po pravilima igre jednostavno bi iz vas izletilo sve ono što ne bi rekli niti pod utjecajem opijata (hm, otkud uopće izraz pijan ko majka?)...
Vaš odgovor bi izgledao nekako ovako : "Već cijelo vrijeme razmišljam o tome da si mali seronja na ego tripu, koji ne drži ništa do zaposlenika, mulja sa putnim nalozima i porezom na dobit, vara ženu i maltretira djecu da igraju tenis iako nemaju nikakvog urođenog talenta. Uostalom, na koga bi trebali imati smisla za sport? Pa ne misliš valjda ozbiljno, da si the best? S tom trbušinom? I za kraj, čisto onako btw...Ljubavnica te trpi samo zbog novaca, a iza leđa ti se nalazi sa najboljim prijateljem, koji je usput rečeno okrenuo i tvoju ženu. A osim toga iskoristi svaku priliku, da svima oko sebe objasni kako si ti teži slučaj idiota bez prošlosti."
Mislite li da bi nakon toga napada iskrenosti, koja vas je ispunila iz dna duše, još uvijek imali kamo odlaziti na posao? Sumnjam...
Ili primer znatiželjne stare vještice iz susjedstva, koja vas svaki dan maltretira s svojim bolestima, špota vam djecu i unuke i općenito zabada nos tamo gdje mu nema mjesta. Recimo da jednoga jutra jednostavno ne možete reći uobičajeno : "Da, susjeda, ma kužim vas potpuno, a kaj ćete, tak je kak je..." in umjesto toga odvratite mrtvi hladni : "Slušaj stara očerupana kokoši, prestani me opterećivati svojim sranjima, idi unutra i gledaj po kraja tu svoju debilnu meksičku seriju iz koje crpiš ideje. I ne pitaj me više nikada zašto sam se jučer derala na muža!".
Vjerojatno bi po nakon te epizode morala odseliti iz svojega sela.
Ili možda roditeljski sastanak. Padne, eto, baš na taj zajebani datum, kada ne lažete, jelte? I onda vam se dogodi da onoj mami, ženi lokalnog političara, koja uvijek misli da je svaka njezina riječ na mjestu i da bi vsi morali misliti kao ona (u čemu joj nekoliko kokoši slijedi bez pogovora) kažete da je : "glupa ko stup, ali nije svijesna svoje nesvijesti i neka već jednom prestane srati kvake, jer će dobiti hemoroide od toga...i bolje da ušuti, jer pamet još nije srela niti hoće". Koliko bi djece došlo vašem sinu na proslavu rođendana nakon tih iz dubine duše izgovorenih riječi?
Uzmimo sada drugi primjer. Vi možete lagati, ali vaš dragi ne može. I onda vam na jedno od najčešćih i najomiljenijih ženskih pitanja : "Dragi, da li sam debela?" umjesto klasičnim muškim taktičnim odgovorom : "Ej, pa otkud ti to, znaš da te volim baš takvu kakva jesi. Vi žene se uvijek opterećujete glupostima", muž drkajući po teletekstu odgovori : "Da, stara, debela si, ali ono, stvarno si debela. Barem pet kila bi trebala skinuti, a kako kad ti se ne da ići na plivanje i opet imaš tu vreću čipsa pred sobom. I prestani više misliti na torticu!". Vjerojatno bi u tom trenutku razmišljali, da li je strihnin bio onaj otrov, o kojema ste negdje u CSI-ju čuli da se ga ne može skužiti baš lako, jer je sličan šećeru. Usput, naravno, već uzimate svoj adresar i pitate se koji od vaših bivših je ono bio apotekar?
Mislim da nema čovjeka na ovom svijetu, koji bi preživio taj nelažljivi dan bez težih posljedica. Happy end je u tom slučaju moguć samo u hollywoodskoj komediji.
Zato lažite...I dozirajte malo po malo...mic po mic...(laži, naravno, pa ne valjda strihnin?)
Post je objavljen 08.10.2008. u 15:51 sati.