Marketing
Vlasništvo zajedničko...
Danas me mori jedna pomisao - zašto nema nikoga u vikendici i vinogradu u Samoboru?
Situacija je dosta komplicirana: naime, Deda je napisao oporuku u kojoj je tu vikendicu ostavio svim svojim (tada) živućim unucima. Tako su lijepo četiri malodobnika vlasnici, a njihovi opunomoćenici - to smo ja i moj Bracko ne rade ništa pametno kako bi ta nekretnina ostala na životu.
Naime, tamo negdje u proljeće smo mi sa svojim društvom, te u jednoj zgodi sami samcati kosici, plijevili, čistili, prali, ribali unutra i vani. Kao i godinu dana prije toga, kao i godinu prije toga. Mukotrpan posao. Pogotovo nama nezgodan jer smo dobrih stotinjak km udaljeni od dotične nekretnine.
Moj Bracko pak živi klasičan život obiteljskog čovjeka u Metropoli - vikendom se šetka po kafićima i šoping mekama lijepog nam grada, odlazi na dječje rođendane i ine proslave, eventualno je tu i tamo na nekom službenom putu koji se zalomi i preko vikenda. Jednom riječju, ni on, a pogotovo njegova supruga nemaju želju ni volje da išta rade na viksi.
Osim jednom godišnje kad se tamo slavi jedan od dječjih rođendana. A ni tada nisu došli ranije pa sve lijepo pokosili i počistili, već samo malo razgrnuli.
To što bi im to bio odlazak s asfalta u prirodu s djecom - ništa. 
Mi svoju prirodu imamo i u našem lijepom selu. Osim toga, Guzda radi (recimo danas) svaku subotu, a ponekad mu se zalomi i nedjelja, ja (kao recimo danas) isto imam neka dežurstva tj. šljaku barem jednom mjesečno preko vikenda. S time da se nama ne isplati ići na jedan dan, nego si moramo osloboditi cijeli vikend pa prespavati u Samoboru.
Čak smo prije nekih godinu dana dali prijedlog o otkupu i/ili prodaji dotične imovine. Što ne ide - ne ide...
I tu je moj Bracko meditirao kako je to ipak nasljeđe, pa on to ipak ne bi učinio djeci... 
Jebiga...
Ovako sve poludivlje propada. To je sigurno puno bolje.... 
A gdje su danas? Šetaju po Ikei. Baš lijepo...
Post je objavljen 08.10.2008. u 10:47 sati.