Marketing
...Prica za mene...
...onak neznam ...budim se u rane jutarnje sate sam u sobi,krevetu...nigdje nikog oko mene...noc je tako teska...satima pokusavam zaspati...sve je tako tiho i mracno ...samo ponekad cujem rondanje nekog malog stvorenja u susjednoj prostoriji...dizem se i polako hodajuci uvijek se spoticem na onu istu staru papucu koju pokusavam maknuti vec danima...nekako vršcima prstiju doticem prekidac i palim svijetlo u svojoj sobi koje mi nikako negodi bas ovako rano...onako skiljav silazim brzo niz strme stepenice trazeci po ormarima svoje radno odijelo...mama uvijek nesto trabunja rano ujutro i vec mi govori kako je bitno da danas odem na trening...da trening...neznam proslo me je to da nakon odradenih 10-12h na krovu neke kuce trckaram za loptom...nekako nevidim vise zadovoljstvo u tome...glupi nogomet...
odlazim na posao...sve je uvijek tako isto...onak ekipa s posla je ok ,decki su zakon,samo sto svi cekaju da prode radno vrijeme i da se vrate svojim zivotima,obitelji...samo kuda da se ja vratim? tko mene ceka? tko se meni veseli...
...nevidim razlog da se vracam...onak dolazim doma skrivajuci mami svoje tuzno lice,tusiram se,jedem i brzo bjezim strmim stepenicama nazad u svoju tihu sobu...polako svoju tugu i usamljenost nakratko zaboravljam druzeci se s nekim online frendovima koji me kao razumiju i kao imaju vremena zamene...ali razumijem ih...imaju oni svojih problema...sve je tako bez smisla u zadnje vrijeme...i opet je kasno i pokusavam leci u krevet i zaspati ...nezelim se vise probuditi ...samo zelim leci i zaboraviti da sam postojao...nezelim vise biti ja...nezelim biti grube...zelim nestati zauvjek...jer grube je nesto najgore na svijetu...nesto najtuznije i nesto sto boli...samo zelim neprobuditi se ...
...nezivim vise san...zivim za to da sto prije nestanem...
Post je objavljen 07.10.2008. u 22:48 sati.