Dragi barba Olivere,
ne znam adresu al ovo ti je ka novi, moderan nacin pisanja pisma pa ako postar donese donese a ako ne opet dobro (uvik postara mozemo okrivit).
Ja, moja prijateljica Vesna i jedna Norvezanka cemo sutra.8.10 otputovati na drugi kontinent u NYC da gustamo u tvom koncertu u Carnegie Hallu ( naci cemo se u Kopenhagenu u 11 ipo i u 12 ipo letimo sve tri za New York).
0staviti malu dicu ( petero a moj je najstariji, 5 godina) muzevima i to jedna u Norveskoj, druga u Hrvatskoj a ja u Svedskoj i "zaletit" se do Amerike na tvoj koncert su u stanju bas tvoji najodaniji slusatelji.
Ma da je tribalo otic i do Japana mi bi se zaletile a kamoli ne do Amerike. Ipak si TI uz Smoju i Roka srce moje Dalmacije i kad se sitim mladosti i svih godina u mom Trogiru (dok mi viking nije zamanta mozak pa sam otisla na ladni sjever) u svakom litu, zimi, jeseni i prolicu si bija ti.
Ja sam generacija koja je sideci na banku isprid kuce (ka i svi drugi iz kale) i gledajuci Jadranske susrete pjevusila tvoje pisme a odrasla uz Skalinadu,Malinkoniju, Cvit Mediterana,Arju, Piva klapa...Oprosti mi pape i jos mnoge druge.
Koji to Dalmatinac more gledat u galeba a da mu dusa ne zapiva lipo li je, lipo lije na lazini suvoj lezat il poleti galebe poleti od svih visina dalje,dalje.!?!
Sican se kad mi je stari u 50-im godinama dosa doma sa probuzanim uvom a materi koja je afanala kad ga je vidila i rekla da pari drogas se odma izvuka i reka da "Kad je Oliver moga probuzat uvo onda mogu i ja".
I da ti recen... 90-ih nije bilo u diru ni internet ni blog ni ovo ni ono i kilometri su bili stvarni pa tako i nostalgija za koju sam cesto mislila da ce me potopit al uz tebe, Terezu i klape i ta razdaljina se smanjivala i unosija si dobro znanim glasom u moj dom i moju maslinu i moju kaletu i ono sunce i ariju za kojon sam najvise i ceznila.Ja kad cujen tebe cujen tiramole, skure, more.
A vata me smij kako smo u transu cila ekipa za docek Nove (krajem 80-ih) pivali u konobi u Slatinama Dome moj, daleko si sada ti i skoro plakali od tuge za tim domom a bili smo udaljeni od doma niti 5 km
.Posli nekoliko godina, raspalila bi neki tvoj cd i pivala ( ja i Oliver) sa istim osjecajem gropa u grlu tu pismu ovde na sjeveru a ovaj put bi razdaljina od doma bila 3 700km.
Moran ti se pofalit da se ni udat nisan tila "bez" tebe pa sam to ucinila u srid Svedske uz Genin Trogirski vestit na vikingu i sa tvojom pismom i crkvi ( Moj lipi andele... ma montirali smo zvucnike pa kad si poceja pivat svi moji koji su dosli na pir su blokali, bilo je suza da si moga vrtal pun poma i salate zalit).
Kad sam tek krenila sa internetom prvi nik koji mi je moga past na pamet a koji bi bija ajmo rec ja je bila Nadalina,Nadi koja piva Trag u beskraju i Tesko te zaboravljam i kad mi dode stisnem zube.
Ma nisan jos sila u avin za Split a da pri sletanju nisan u sebi pivala Evo san se vrati lipi grade moje na skaline mog ditinjstva....
Ma u stvari san te tila zamolit ako bi moga na koncertu otpivat pismu za mog sina i prijateljicinu cer ( a kako cedu se zvat dica Dalmacije ako ne ADRIAN,5 godina i ADRIANA,8 miseci).
Vis ti kako san ja navalila ka mutava al pliz, i meni i priji bi srce puklo od srice i ponosa ( ko zna jel bi bilo lako zivit sa nama
koliko bi se puvale da si spomenija nasu dicu al mislim da bi to bija garantirano jedan od velikih momenata u nasem zivotu koji bi pamtili)
I zato, barba Olivere,ponosu moje Dalmacije zelin sricu tebi i tvojima a uz sricu i vagun dobrog zdravlja da i nasa dica mogu uz tvoje pisme i pivat pisme koje dusa jubi.
A ja svoju zvizdu slidim... 
Adrian me uci kako se slaze roba.

Pazljivo slaganje u kufer.

Adrian je zadovoljan sa nasim transparentom koji cemo imati na koncertu.( p/s: ovo je sal od moje svecane haljine na koji smo sasili slova od crne tkanine)

Evo slusan Pismo moja iscidi san dusu u tebe i pustija te u svit zbog jubavi moje... i gustan, gustan ka prasica. Gospe moja ko ce docekat koncert u cetvrtak?
Post je objavljen 07.10.2008. u 22:04 sati.