Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bljesacina

Marketing

--< rane mi zadaju, polako me ubijaju >--

Evo sam se i ja slomila..
Napokon..
Nisam znala kako da izdržim,
Kako da bol, udarce te krvave pretrpim..
Prejaki su ovaj put.. Prebolni..
Predajem se.. zasad..
Dok ne skupim snage,
U ovoj lokvi krvi od rana
Što na srcu sad nastale su..
Stare sam jedva pokrpala
A nove sam vec rane dobila
Sto s njima sad ne znam ja
Mozda da vise ne pokusavam..

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



I eto vidite opet je crna strana pobijedila
Optimizam je nestao, pokopan je negdje
Negdje se izgubio u svemu ovom
Ne znam gdje da ga trazim, gdje da pogledam
Komu da se obratim, sto vrijedno je..

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Ne znam, ne mogu sad nista
Ne zelim, ne zelim se podici.
Jer znam da spremni cekat ce
I kad vide srecu moju prvu
Opet udarit ce me
A neznam moze li srce moje
nesto takvo opet podnijeti.
Hoce li to biti zadnji udarac, presudan?

Image Hosted by ImageShack.us


Ne zelim im dati, ali ne zelim ni ostati
U lokvi ovoj crnoj, prljavoj,
Zelim se smijati, ali kako?
I nemogu dalje, nemogu..
Ustala sam po sto puta,
Sto prvi opet pala
I znam da snage imam, ako nemam nac cu ju
Da se podignem i opet, ali vrijedi li?
Kad znam da opet past cu, oni bacit ce me,
Oni me ne vole, oni me ubijaju.

Image Hosted by ImageShack.us


Nema optimizma, potonuo je
U lokvi mojoj od rana krvavih
Od rana sto nanose mi ljudi
Ljudi koji zaboravili su kako boli,
Kako se ljubi..
Koji davno prodali su se
Ovom zivotu bijednom
I ne vide da vaznije stvari zaboravljaju
A kad ih se podsjeti
Oni ubiju te
Jer ne zele gledati da ti uspio si.
I sto sad kad malo nas je koji znamo
Kad malo nas je a ubijaju nas..

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Sto da radim, dal da ustanem, il da se prepustim
I u lokvi svojoj ugusim..
Ne zelim pasti, ni ustati ne zelim
Zelim se odmoriti, ponovno roditi..
Ali ne znam koliko bi bolje mi tada bilo
Jer svugdje ljudi takvi su
Svugdje ljudi nas sretne ubijaju..
Polako onako, da boli jace,
Da vidis kako njih zivot sredio je..
Da te ne mimoiđe njihov jad
Da vidis kako rane, zivot boli.
Zasto su tako pokvareni,
Zasto me ne puste da sretna bar ja budem?
Ne razumijem..
A ni necu..
I zato prepustit se mozda necu..

--> pisano na suzama mojim <--

Image Hosted by ImageShack.us


kad nestane suza, nestat cu i ja..
tako se osjecam..
ali one padaju, padaju, padaju
i nemogu ih zaustavit
jednostavno nemogu..
i bol ide s njima, ali cim one prestanu teci
bol se nanovo mnozi
i suze opet padaju, padaju, padaju...




Post je objavljen 07.10.2008. u 20:34 sati.