Marketing
Napola duše živim ja,tu pokidat se nema šta...
Upravo tak se osjećam...
Prije dva dana je bila godina dana otkad je naš Toše imal zadnji koncert u Skopju...
još malo pa,za 9 dana bude godišnjica otkad ga više nema...
Vrijeme je prošlo brzo,a opet čini se ko da ga nema već godinama...I u nedjelju je bil veliki humanitarni koncert 'Svi te volimo Toše' i nastupale su zvijezde s Balkana,među kojima i naš Toni Cetinski(koji nastupa u Luni danas i na koji nejdem),Nina Badrić,Aki Rahimovski i Sandi Cenov.A prijenos je bil u 20 sati,al na našem HRT-u + kojeg ja nemam!Ni kojeg vjerujem da pol Hrvatske nema.I kud baš taj program...A npr.srpski Pink i sl.nemam kad nemam kabelsku.I mislila sam kak bum onda to slušala na Narodnom radiu,kad ono...nemrem najti stanicu.Vuru i pol sam pokušavala dojti do signala,bezuspješno...i vuru i pol sam bezutješno plakala... Sve bi dala da sam to mogla gledati,a kamoli da sam bila tam...Jer se okupilo 50 000 ljudi,a nevjerojatnih 30 milijuna ljudi je gledalo koncert na malim ekranima.To je oduvijek željel,da napuni Gradski stadion...I napunil je,samo na koji način...Nadam se da budem nabavila taj koncert jer mi je to jedna od želja...Da vidim kolko ga je ljudi voljelo...Pjevali su njegove pjesme,čula sam da je bilo pretužno...Kad se samo sjetim da sam rekla da sljedeći njegov koncert je-moj koncert,da idem 100%...i evo ga,taj jadni život...
Više uzima nek daje...
Jučer je bila Operacija trijumf i bilo je predobro,studenti na 'Akademiji' su odlični.A kad sam vidla Aleksandra
...dečko je iz Makedonije,pjeval je Tošinu 'Čija si'.Ima glas ko Toše,nevjerojatna sličnost...a i ima nekaj njegovoga,tj.sliči mu
...nadam se da bude pobijedil,držim mu fige i telefon jer bum glasala za njega.
Igra bez granica
Da se bar mogu probuditi, u svijetu ljubavi, bez starih dugova i ovih nakaza, što su me stalno pratile. Da te bar mogu poljubiti, bez loših sjećanja na hladna proljeća, bez slike stradanja, što se baš na nas zalijepe...
Jer moj je život igra bez granica, umorna priča, trganje stranica na kojim ništa ne piše. Jer moj je život vječito padanje, kad zbrojim poraze ništa ne ostane. Samo još vučem navike. Sve na tome ostane...
Da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati, u krevet donijeti pa te poljubiti. Al toga nema ni ne postoji. Da se bar mogu zaljubiti, u malu seljanku, na nekom proplanku, gore u svemiru, tako da dolje ne vidim...
by:ninna...
Post je objavljen 07.10.2008. u 19:11 sati.