Zlatne zrake plač neba otjeraše,
Zamijenio ih je plač drveća-
Svojim zlatim suzama tope zemlju.
Sjene ljudi zlatnim podom hode
Svi puti svojim putem vode.
Zemlja svježim dahom suzama zlatnim se igra
Kao veselo dijete zaigrano i radosno.
Sada već crvene zrake kroz granje stižu
Sjene hladne da otopi i nadu da da.
Hladnoća stišće, želi uzeti sve –
Ali srce toplinu ima – uvijek.
Slike ljubavi Tvoje griju me
Ljepota bez premca i kraja
Tišina uz Tvoj glas koji lišće nosi
Mir u meni raste,
HVALA ti želim reći.
Post je objavljen 07.10.2008. u 18:35 sati.