Pa evo priće o prostornom viđenju materije, rečenom vanjskom, unutarnjem i središnjem prostoru. U primjeru materije, to je presjek središnjeg prostora ranga zvijezde ili zemlje kao derivata zvijezde (zemlja je pomaknuta u vremenu – 2.generacija) i vanjskog prostora atoma. To su klasična tri agregatna stanja materije: plinovito, tekuće i kruto.
Poredan vanjski, unutarnji i središnji prostor atoma bio bi za atom vodika:
proton=središnji, orbita elektrona (elektromagnetsko polje) unutarnji i vanjski = radijus od 1/2 udaljenosti susjednog atoma.
Središnji pak prostor zemlje, je sam globus s atmosferom.
Fizičari su već izmjerili veličinu ili promjer protona, pa nek on predstavlja u ovoj prići 1.
Unutarnji prostor, polje, je radijusa najmanje do 10 na 6 veće od radijusa protona.
Ono što se ne iznosi je vanjski prostor, koji odnos unutarnjeg i vanjskog prostora je jošveči od odnosa središnjeg i unutarnjeg prostora. Jasno zavisno od agregatnog stanja, no i najgušće agregatno stanje, tekučina je u večem odnosu vanjskog prostora s unutarnjim od unutarnjeg i središnjeg prostora Koliki je taj omjer vanjskog i unurtarnjeg prostora pokazuje kemijski spoj, npr. voda u kojoj molekuli H2O je 2 litre vodika i 1 litra kisika, ili stale su 3 u 1 litru. To upučuje na dvije stvari. Da je 2 litre oslobođenog vanjskog prostora = energija, koja je u eksploziji ubrazala kretanje susjednih atoma (dodan im je vanjski prostor) i da gubitak vanjskog prostora nije poremetio unutarnji i središnji prostor.
Sve ovo, jasno, bez uviđanja na predhodno navedene odnose, središnji, unurarnji i vanjski prostor, govori i službena znamnost, pogledaj:
http://www.phy.hr/~dbabic/periodni_Bacani_Djuric_2001.pdf
http://www.pmfst.hr/~luketin/metodika/gradja%20tvari/tvari2.htm
Post je objavljen 07.10.2008. u 17:42 sati.