Marketing
Izbjegavanje konflikta
Hm, zapravo sam htjela pisati o Ki-ju..pa onda o stripovima..onda o svojim frustracijama vezanim uz Jo suburi da bih na kraju došla do konflikta. 
Pisat ću o Ki-ju drugi put. I o Tesli. Možda i o Reichu, orgonu i eteru.
Mnogi će se sada pitati: pa kakve to sad veze ima s Aikidom?!
Pa ako je Aikido ljubav, a ljubav je život, ima li ičega što nije vezano uz Aikido? 
Trenutno sam već dva dana pokočena između lopatica. Naravno, to me uopće ne sprečava u treniranju s obzirom na to da uvijek imam potrebu pomicanja vlastitih granica. Jest da trenutno vidim cijeli planetarni sustav i obližnje galaksije, ali bar ne moram do Zvjezdarnice. 
Energetski gledano, bolovi u srednjem dijelu kičme asociraju na emocionalne blokade – ljubav koju očekujemo, a iz nekog razloga nam je uskraćena – bilo od strane roditelja, partnera, prijatelja.
Za razliku od onih u donjem dijelu kičme koji ukazuju na egzistencijalne strahove.
Koliko puta vam se dogodilo da frustrirano čekate u redu i netko vam ga preotme?
Ili, vozite se gradom i majmun iz lijeve trake koja ima skretanje lijevo, odluči ubaciti se pred semaforom u vašu traku koja vozi ravno i u kojoj strpljivo čekate već pola sata?
Ili, šetate psa po obližnjoj šumi i bedak se zapikne na vas pokušavajući vam na totalno agresivan način dokazati kako vam je pas opasan i kako će pojesti njegovo dijete? 
Uglavnom, svima su nam poznate situacije gdje ljudi agresivno upadaju u „naše teritorijalne“ vode prisiljavajući nas na određenu vrstu reakcije.
Oni u nama traže „zidove“ na koje će usmjeriti svoju silu po principu „ko jači, taj kvači“.
Izmaknemo li „oslonac“, stvar pada u vodu - kao u Aikido tehnikama - jednostavno ne dopustimo suprotnoj strani da se svojom silom sruči na nas.
No, vrlo često to uopće nismo u stanju, nego se zakačimo na „lijepak“ i odgovaramo na agresiju agresijom. Mnogi će sad reći: to je ego. Ega se trebamo riješiti i sve bude pet.
Ne volim tu negativnu konotaciju vezanu uz ego – ego je odlična stvar i pomaže nam u svakodnevnom životu i obavezama. I na kraju krajeva, da nema ega, mi ne bismo bili u stanju uopće funkcionirati u realnom svijetu. A kada postavite pitanje takvom nekom mudracu koji ego razapinje na stup srama kako ga se riješiti, obično vam nitko neće dati normalan i prihvatljiv odgovor ili će to zamotati u neke spiritualne nju ejđ umotvorine od kojih će vam se samo dodatno zavrtiti u glavi. 
No o tome drugom prilikom..
Svaku situaciju procjenjujemo kroz sebe i vlastita iskustva. Drugačije ni ne možemo. Naša cijela osobnost splet je životnih okolnosti i međudjelovanja nas i okoline.
Naše reakcije su vrlo uvjetovane – ovdje volim onu usporedbu da prvih 30 g. provedemo u žrvnju gdje upadamo u kalupe, a narednih 30 g. se tih kalupa oslobađamo. Ako imamo sreće, na kraju shvatimo tko smo mi uistinu, a tko su to „drugi u nama“.
Jedna mala epizoda koja će ilustrirati ovo o čemu govorim.
Ovo ljeto sam na moru bila u supermarketu. Gužva neviđena. Trebala sam uzeti nekih 20 dkg sira i već sam prema tezgi kretala s negativnom konotacijom koja je bila rezultat namrgođenog lica prodavačice preko puta.
Pomislih kako će sad žena poludjeti ako joj velim da ne želim narezan sir s plate (koji tu već stoji valjda pola dana i osušio se), nego hoću da mi od cijelog komada nareže 20 dkg sira u ploškama. Njena odbojnost i posluživanje „preko one stvari“ su u meni rađale sve veći otpor i gotovo sam bila sigurna da će me pogoditi sirom i satarom kad joj izložim svoj zahtjev. 
Stala sam sekundu i duboko udahnula. Odjednom sam suosjećala s njom preko puta i razmislila što mogu učiniti da joj razveselim dan.
Pristupila sam tezgi i ljubazno ju pozdravila nasmijavši se od uha do uha i rekla: „Gužva danas nenormalna zar ne?“
Žena je zastala šokirana i pogledala me. Njen odbojni izraz na licu se polako počeo topiti. Pitala sam ju koliko sati radi i zar joj nije hladno tu kraj svih tih ledenica. Odjednom je iz nje krenula bujica riječi i počela se žaliti na turiste, na hladnoću i na svoj život.
Stajala sam nasuprot nje i pažljivo ju slušala ne skidajući smiješak s lica. Nakon što se malo požalila, najljubaznije me pitala što želim. Rekoh joj da bih 20 dkg sira i da ako je moguće, bila bih joj vrlo zahvalna kada bi ga narezala od svježeg dijela.
Ta mrka prodavačica s početka priče za koju sam mislila da će mi sir na nos nabit, smireno je uzela Gaudu i narezala mi traženih 20 dkg. Lijepo sam se zahvalila na ljubaznosti i otišla.
Svi smo mi krvavi ispod kože. Svaka neugodna situacija u nama okida slične priče koje smo sami proživjeli i često bespomoćno uopće nismo u stanju izvući se iz tog asocijativnog žrvnja – ponašamo se naučeno, po sjećanju i nismo u stanju razbiti taj obrazac. No ako nam to nekim čudom uspije, ako uspijemo samo promijeniti perspektivu, otvaraju nam se neslućene mogućnosti rješavanja i najbezazlenijih svakodnevnih konfliktnih situacija.
Post je objavljen 07.10.2008. u 13:18 sati.