Ja sam kreditan čovjek. Napravljen od plastike sa malim čipom an vrhu. Ekam datum koji je svakim novim povlačenjem postaje manje bitan, samo proceduralna pogreška. Moja ideja je da zaboravim da trošim. Moja korist je da ne furam bakšiš u đepu. Iskorištavaju me velike i male ruke. Potpis je sve što stoji između moje iskrene ili lažne namjere. JA sam najvrijedniji komad plastike koji postoji. CDi, DVDi, ploće, svi bi me se posramili. Ne dolazim u šarenom paketu. Nemam barkod. Nemam cijenu. Život je vani a za sve ostalo sam ja. Sačinjen od slogana, navike i potrebe. Ja sam razlika između tih novih čizmica na displeju i punog frižidera. Ja sam ovih dana često u novinama. Kažu da sam najebo. Kažu puno toga. Samnom ne možete spavati ali vam mogu kupit seks. Ja nisam za voljeti ali me vole na valentinovo. Ja sam izum demokracije! Ja sam tvoj ekšn men, mali! Ja sam tvoja kuća za barbike! Ja sam tvoj auto, i muzika koju unutra slušaš! Ja sam, više manje, sve što vi niste. Ja sam pisana riječ novele u kojoj ste vi akteri. Ja sam sve oko vas. I dužni ste mi svaki jedan od vaših dana. Ne trebam vašu pičku, ne trebam vašu plavu kovertu, ne trebam prijevoz, nemam niš sitno, pardon, ja tvoj đepni bog, Mile!
Al nisam vaše sir i vrhnje. Ja sam vaša navika, vaša cigareta. Zapalite me, drugovi, zapalite.
Nota bene, 24 sata, došli ste na svoje. Ubijamo se na cesti. Sretni sad? Ste i dalje đabe?

Post je objavljen 06.10.2008. u 22:40 sati.