Sanjala sam neku noć odvratan san. Najgrozniji san koji sam ikad sanjala.
Ne znam gdje se sve odvijalo i ne znam kada se sve odvijalo.
Znam samo da sam bila ubijena. Pogođena strijelom u vrat.
I znam da sam pala na tlo, pokušala pomaknuti ruku da pritisnem vrat, ali nisam mogla.
A osjetila sam kako točka uboda ne boli, već samo lagano pecka.
I osjetila sam toplu krv kako mi teče po vratu...
Probudila sam se u suzama, držeći se za vrat.
Ne volim sanjati.
A sad ajmo na ljepšu vijest - upravo sam prije nekoliko trenutaka saznala da sam upala na magisterij na svom faksu. Plaćanje na teret MZOŠ, kako su i obećali. Nitko sretniji od mene.