Draga Tikica,
kasnim s odgovorom jer nisam bila u Hrvatskoj posljednjih tjedan dana - upravo sam otvorila email i odmah vam odgovaram
Citam da ste sve snage ulozili u trudnocu koja nikako da dodje i njie cudno da izgarate ili sagorijevate - sve skupa dugo traje i mucno je. A ipak, u svakom postupku sanse su 50-50% za uspijeh!
Osjecam da ste svu odgovornost preuzeli na sebe i pitam se kako to da je tako? Niti ste stari, a kamo li truli, no mozda tu trudnocu pretpostavljate kao jedinu stvar za koju je vrijedno zivjeti pa sve ostalo gubi svoj smisao?
Zajedno s muzem prolazite sve postupke, zivite, ljubite i planirate i dijelite odgovornost - ono sto je bilo prije u vasim zivotima stvarno sada nije vazno (ni djevojka, ni muz, ni prosli svrseni dogadjaji koje ne mozemo mijenjati - oni vas samo odvlace od sadasnjosti i ostavljaju strah, krivnju i ljutnju).
Mozda bi pomoglo kad biste prestali probavati i razmisljati- lakse je reci negu uciniti - ako ne radite, zaposlite se, upišite na tečaj za koji niste imali vremena a uvijek ste to htjeli, radite ono sto stvarno volite (fizicka aktivnost, ples, druzenje, okretnite se prema vasim potrebama).
Ukratko, vratite se iz buducnostili ili proslosti u sadasnjost i zivite sada i ovdje - volite svog muza,( i on vas voli bas takvu kakva jeste) bez obzira da li imate zajednicko dijete ili ne. I dalje se mazite, seksajte, smijte i uzivajte u u zivotu i ne dozvolite da vam prazan hod ili bete upravljaju zivotom. Uzmite zivot u svoje ruke - radite ono sto volite, uzivajte u djeci jer ona imaju pravo na ljubav i podrsku a i vi imate njih kojima mozete davati svoju ljubav. Naravno, pod preduvjetom da volite sebe.
Javite se,
Zelim vam puno smijeha i radosti od srca