Stoji vjecno cesma stara,
sumec kapa i udara,
voda bistra i ledena,
tako traje od davnina.
Od davnina cesma znana,
ranjena,u ruinama,
pamti ibrik,surrahije,
mokre noge i dimije.
Voda sumi dok protice,
i sa cesmom prica price,
kamen svaki nesto nudi,
o proslosti pjeva,gudi.
Ibrika i nanula su,
utisnuti tu tragovi,
cura bosih,bujne kose,
dok sa cesme vodu nose.
Post je objavljen 06.10.2008. u 13:35 sati.