Marketing
franjevački samostan u Karinu Donjem
Karin, selo u zadarskom zaleđu. Prije rata nastanjeno pretežno Srbima.
Pa onda ne treba puno objašnjavati kako su prošli malobrojni spomenici i crkve katoličkog predznaka na tom, u prvo vrijeme rata, okupiranom području.
Franjevački samostan Blažene djevice Marije u Karinu Donjem podignut je u 15. st. na ruševinama benediktinske opatije, sagrađene u 9. stoljeću. Za vrijeme turskih ratova samostan je razoren, a temeljitu obnovu doživio je početkom 18. stoljeća.
Ponovo je stradao u Domovinskom ratu, kad je 1993. godine u cjelosti srušen miniranjem.
Obnovljen je i otvoren 2006. godine. Bila je to najopsežniji i najznačajniji zahvat u obnovi sakralne baštine porušene u Domovinskom ratu. Obnovljen je metodom "kakav je bio i gdje je bio" i koliko je god bilo moguće "faksimilski" rekonstruiran.
Riječ je o najstarijem samostanu na području Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja, te jednom od najznačajnijih samostana u dalmatinskom zaleđu.
By the way:
Za vrijeme Domovinskog rata srpski agresori zapalili su i uništili 720 objekata Katoličke crkve, 207 ih je razoreno do temelja. Osim crkava, samostana, župnih kuća i ostalih sakralnih objekata, stradala su i brojna katolička groblja.
Nikad nitko za taj vid agresije nije odgovarao. Nula. Zero.
(Kao ni za minirane srpske kuće, prikazane u "Latinici", a u kojoj je moj grad prikazan kao glavna "zvijezda". Mi smo, kao, srušili najviše kuća nevinih Srba. Nevinih malo sutra.
Ma dobro, pretjerujem. Bilo ih je. Ali neki se sada znaju tako fino prikazati u drugom svjetlu. Jest da je onda bio mrak, ali isto se dobro vidilo.
Nemaju svi amneziju. Neki se nečega i sjećaju.
Ne opravdavam. Nemam zašto. Ne poznajem nikoga tko je radio takve svinjarije. Ali me počinje nervirati takav odabir tema.
A možda sam i malo nabrijana od uspomena koje su me jučer preplavile.)
U Karinu se odvijalo natjecanje u panulavanju koje je organiziralo športsko-ribolovno društvo "Sipa" iz, nećete vjerovati, Benkovca. "Vlaški" ribolov.
Mali filipinac bio je najmlađi natjecatelj u kategoriji juniora koji nisu panulavali nego lovili štapom s obale. Pune ga novine, onako malog, u kabanici do gležanja. Deveti od devetnaest. Četiri ribe.
Mali ribari i jedna mala ribarica, nisu se dali smesti od kiše i podvelebitske bure.
Mama bila pokupiti svog malog ribara, pa usput malo poslikavala, pa ovaj tekst predstavlja samo "opravdanje" za slike.
Post je objavljen 07.10.2008. u 13:00 sati.