Zašto si oklijevajući, stidljivo pokraj mene sjela
Dok sam te s čežnjom u oči zaljubljeno gledao ja?
Osjećajući strast u nama nisi se pomaknuti smjela
Uplašeno, drhteći što iznad nas čarobni mjesec sja!
Zašto si nježno spustila glavu na moje rame
Dok je moja duša strepila što ćeš učiniti dalje
Očekujući buru u srcima našim, neke nove drame
Koje nam nada i osjećaji svoje poruke šalje!
Zašto si svoje ruke savila oko mog struka
Dok je moja ljubav jačala sve više prema tebi
Pitajući se što će biti sa mnom ako tvoja ruka
Ode nekud dalje neželjeno privučena k sebi…
Zašto si svoje sočne usne privukla na moje
Dok sam ja prihvaćao tvoje poljupce vrele
Osjećajući da nam se od tada sudbine kroje
Da su se u neminovnoj sreći napokon srele!
Zašto si iznenada samo nama na tome stala…
Dok sam ja mislio da tako će biti do našeg kraja
Grlih te nježno predosjećajući zvijezda je pala…
Žalosno, sudbine su nam stale pred vratima raja!
Svemir Putnik
Post je objavljen 05.10.2008. u 18:50 sati.