Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nogometnitrener

Marketing

Sunderland - Arsenal

O Arsenalu svi već sve znate. Ekspanzija navijačkog puka naklonjenog Topnicima dosegla je u Hrvatskoj vrhunac kada je za ovaj Londonski klub potpisao naš Eduardo Da Silva. I prije je Arsenal imao puno hrvatskih navijača, ljudi koji volje dobar i lepršav nogomet kakav najčešće prikazuje Arsenalova momčad. Ali, što reći o Sunderlandu, momčadi o kojoj prosječan poznavatelj nogometnih prilika baš i ne zna previše. Za razliku od Arsenala koji je ove sezone potrošio na pojačanja 23 milijuna eura od čega su Nasri i Ramsey (Aaron Ramsey, dečko o kojem će se puno čuti za koju godinu s obzirom da je tek 17 godišnjak, a plaćen je Cardiff Cityu 6,4 mil €) koštali 22 milijuna Sunderland je na pojačanja potrošio preko 40 milijuna eura ne računajući posudbu Djibrill Cissea iz OM. Dovedeni su iz Tottenhama Chimbonda, Tainio, Malbranque, McCartney i mlađi Ferdindand iz West Hama, odlični napadači Diouf i Irac Healy te već spomenuti Cisse iz Marseillea na jednogodišnju posudbu. S obzirom da nisu izgubili niti jednog prevažnog igrača iz prošle sezone mora se priznati da im rezultati baš i ne odgovaraju jakosti momčadi. Iz šest odigranih kola imaju samo 7 bodova, no s ovakvom momčadi i iznimno talentirnim trenerom kakav je Roy Keane, bivši veznjak Man Utd, ne sumnjam u bolje igra i rezultate ovoga kluba. No, liga je jaka a i duga pa nemojmo odmah suditi.

Gordon 6 – Chimbodna 6, Ferdinand 6, Collins 7, McCartney 6 – Malbranque 6 (Chopra -), Whitehead 6, Yorke 7 (Leadbitter -), Reid 7, Richardson 6 – Cisse 6 (Murphy -)

Almunia 6 – Sagna 6, Toure 7, Gallas 6, Clichy 6 – Song 5 (Vela -), Denilson 5 (Nasri 5), Fabregas 7 – Walcott 6 (Bendtner 6), V.Persie 6, Adebayor 6


1-0 Leadbitter
1-1 Fabregas

Naravno da je Arsenal u ovu utakmicu ušao kao favorit. Ali biti favorit na papiru i na terenu nije isto. Odlično je mladi i neiskusni domaći trener, ali iznimno iskusni bivši igrač, Roy Keane postavio igru protiv Arsenala. Četiri iznimno pouzdana igrača u zadnjoj liniji pri čemu je jedan od njih, desni bek Chimbonda bio i napadački aktivan, zatim iznimno pokretljiva sredina terena koju su predvodili danas odlični Reid i veteran Yorke, nekad napadač Man Utd ali danas, u 37oj godini, odlični iskusni igrač sredine terena. U napadu usamljen (možda je i to razlog slabije igre) Cisse ali dosta aktivan, pogotovo kad su mu se priključivali suigrači s krila ili iz sredine terena.
Arsenal je postavio svoju standardnu formaciju, 4-5-1 s prijelazom u 4-3-3 pri čemu je najslabiji dio bio u sredini terenu, srcu momčadi. Nažalost po njih, Denilson i Song nisu najbolje odigrali a Fabregas nije uspio pokriti sve nedostatke ove dvojice. Song, iznimno čvrst i jak igrač, izgledom podsjeća na Chelsejevog Obi Mikela, ali tehnikom nažalost ne. Solidan zadnji vezni igrač, ali u ovakvoj momčadi s ovakvim načinom igre to je igrač koji usporava protok lopte. Denilson je pak, iznimno dobar tehničar, no danas nije bio u svom elementu. Kao i svi njegovi suigrači, mlad je i iznimno podložan oscilacijama u igri što se danas osjetilo. Ni bekovi danas nisu bili iznimno raspoloženi, nedostajalo je proboja i dupliranja po krilima Arsenalovih igrača čemu je možda i uzrok dosta defenzivnija nego inače igra Malbranqua i Richardsona. A kad u Arsenalu nema brzog protoka lopte, tad ni napadači ne mogu doći do izražaja.

Photobucket

S druge strane, sve slabosti Arsenalove momčadi iskoristili su brzi i vižljasti vezni igrači domaće momčadi. Dok je Arsenal pasivno dominirao posjedom lopte, Sunderland je u trenutcima posjeda bio iznimno aktivan, kroz polukontreje vrlo brzo i okomito otvarao prostor u čemu su prednjačili Reid i Whitehead.
Jedna misao za kraj. O Arsenalu. S obzirom da su jedan od najboljih klubova na svijetu zadnjih godina, s obzirom da su u vrhu svih natjecanja već godinama a ništa ne osvajaju mogli bi se i malo zapitati ima li smisla ta njihova politika forsiranja mladih igrača. Zašto vam cijela momčad (izuzev 1-2 igrača) mora biti puna mladih dvadesetgodišnjaka. Oni su svi super igrači, ali to su igrači za jednu utakmicu. Takvi igrači imaju enormno velike oscilacije u igri (Walcott npr.), od veličanstvenih pa do očajnih. Europski nogomet kakav je danas je nemilosrdan za takve momčadi kojekad tad moraju upasti u crnu rupu, moraju doživjeti par poraza kroz sezonu u malim utakmicama a svi znamo da se na takvim utakmicama prvenstva osvajaju i gube. Liverpool, Man Utd, Chelsea i slični klubovi ne gube takve utakmice. Možda zato uzimaju naslove? Dokad će trajati Wengerova bolest forsiranja pretjerano velikog broja mladih igrača? Zašto ne uložiti jedne sezone u dva ili tri stabilna i iskusna igrača koja mogu donijeti prevagu u ovakvim utakmicama? Zašto gubiti toliko bodova samo na račun neiskustva, na račun sazrijevanja?

Najljepši potez utakmice: Pogodak Leadbittera za vodstvo domaćih. U prvim dodirima s loptom ovaj mladi veznjak je odlično opalio s ruba šesnaesterca i pogodio neobranjivo za Almuniu.
Što je odlučilo: Neprepoznatljiva igra Arsenalovog veznog reda, neambiciozna da tako kažem. Sunderland dosta zatvoren ali i pokretan, no cijena toga je bila preslabi napad. No, ipak su sretno i spretno došli do vodstva. Nažalost po njih, nisu uspjeli izdržati do kraja.
Igrač utakmice: Reid
Ocjena utakmice: 6

Post je objavljen 04.10.2008. u 18:29 sati.